Neka ne bude svađe između mene i tebe: ta braća smo.

Čitanje Knjige Postanka, Post 13, 2.5-18

Abram je bio veoma bogat stokom, srebrom i zlatom.

I Lot, koji iđaše s Abramom, imaše ovaca, goveda i šatora, tako da ih kraj ne bi izdržavao kad bi zajedno ostali. Njihovo je blago bilo veliko, te zajedno nisu mogli boraviti. Svađa je nastajala između pastira stoke Abramove i pastira stoke Lotove. Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Perižani. Zato Abram reče Lotu: »Neka ne bude svađe između mene i tebe, između pastira mojih i tvojih — ta braća smo! Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Kreneš li ti nalijevo, ja ću nadesno; ako ćeš ti nadesno, ja ću nalijevo.«

Lot podiže oči i vidje kako je dobro posvuda natapana sva Jordanska dolina, kao kakav vrt Gospodnji, kao zemlja egipatska prema Soaru. — Bilo je to prije nego što je Gospodin uništio Sodomu i Gomoru. — Lot izabere za se svu Jordansku dolinu i ode na istok. Tako se odijele jedan od drugoga. Abram ostade u kanaanskoj zemlji, dok je Lot živio po mjestima u dolini i razapeo svoje šatore do Sodome. A žitelji Sodome bijahu veoma opaki, grešnici protiv Gospodina.

Gospodin reče Abramu, pošto se Lot od njega rastao: »Oči svoje podigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu, jer svu zemlju što je vidiš dat ću tebi i tvome potomstvu zauvijek. Potomstvo ću tvoje umnožiti kao prah na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah zemlje, i tvoje će potomstvo moći prebrojiti. Na noge! Prođi zemljom uzduž i poprijeko, jer ću je tebi predati.«

Abram digne šatore i dođe pa se naseli kod hrasta Mamre, što je u Hebronu. Ondje podigne žrtvenik Gospodinu.

Riječ Gospodnja.