Noa pogleda: pojavila se površina.

Čitanje Knjige Postanka, Post 8, 6-13.20-22

Kad je izminulo četrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je načinio na korablji; ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile.

Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje. Ali golubica ne nađe uporište nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu zemaljsku; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju.

Počeka još sedam dana, pa opet pusti u golubicu iz korablje. Pod večer golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje. Još počeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila. Šest stotina i prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu, uzmakoše vode sa zemlje.

Noa skine pokrov s korablje i pogleda: pojavila se površina. I podiže Noa žrtvenik Gospodinu; uze od svih čistih životinja i od svih čistih ptica, i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.

Gospodin omirisa miris ugodni pa reče u sebi:

»Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, ta čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio. 

Sve dok zemlje bude — sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dana, noći nikada nestati neće.«

Riječ Gospodnja.