Obrati se i vjeruj
Što je, dakle, temeljno? Osnovno je da se svi moramo jako obratiti, jako promijeniti koncepciju svoje vjere, molitve i svoga gledanja na vjeru. Vjera nije bijeg iz nekog života, koji nije Božji. Ne postoji svijet koji nije Božji. Sve što je oko nas, to je sve Božje. I bolest i ljudi i sve što nas prati. Sve je to Božje. Sve to Bog drži u ruci i gleda kako će njegova djeca reagirati. Samo je jedan svijet. Ne postoji ljudski i đavolski, nego samo Božji. A taj svijet je pun kušnji, zla, trpljenja, patnji, gladi, žeđi, zebnje, tjeskoba i muka. U njega nas je Bog stavio da bismo mu se vratili, da bismo ga potražili, kucali, išli za njim, da bismo i tad vjerovali.
Bog vas želi iskušati
Bog vas kuša, kaže Poslanica Hebrejima, zato što ste mu sinovi i kćeri, a ne kopilad. Ista je situacija i s našim sinovima i kćerima. Baš susjede briga za našu djecu. Ako tvoje dijete krade susjed će reći: "E, zvat ću policiju pa neka tvoje dijete ide u zatvor!" Ako tvoje dijete krade, što ti radiš? Uzmeš ga pa ga poučavaš, a ako treba i kažnjavaš: "Sine, pa ne može tako! No možeš činiti loše stvari." Tebi je stalo do tvoga djeteta, stalo ti je da prihvati i usvoji ono što mu savjetuješ. Da se uvjeriš da su tvoje
riječi i kazne pale na plodno tlo provjerit ćeš ga. Poslije određenog vremena negdje ,,slučajno" ostaviš novac da vidiš da li će sin krasti. Kad vidiš da je novac tamo gdje si ga ostavio, kažeš: "Divno, moj sin više ne krade.'
Tako i Otac nebeski hoće da se mi opredijelimo za njega u svakoj situaciji. Jer, grijeh nas je otrgnuo od njega. Mi smo povjerovali zlu i grijehu i zato robujemo grijehu. Postoji zakon grijeha, kojem mi robujemo. To je zakon smrti i grijeha. To je upravo ono što je u nama strah: jao propast ću, umrijet ću, sagriješit ću... To znači da nemaš Oca, da si „bezočan". Ali, čim staneš pred Boga i ugledaš u sebi Boga, onda ćeš vidjeti da se više nećeš bojati. Nitko te više neće ugroziti. Ni tijelo ti neće ugroziti, ni psihu, ni duh, ni posao. Dosta je samo kazati: "Bože moj, ti se sa mnom šališ, ja znam da si ti jači od toga i toga. Ti ćeš činiti da sve bude dobro."
Bog vas želi ispraviti
Kad te ljudi počnu ugrožavati, tada polako počneš mrziti ljude; to je situacija gdje te đavao hoće zavesti. Vidiš, taj čovjek te mrzi, taj čovjek ti je napravio nešto jako loše, on će te izbaciti s posla, izbaciti iz stana, vidiš da susjedi razbijaju tvoje prozore, vidiš što je ona žena lažno govorila protiv tvoje djece. Stoga treba nju mrziti, zar ne? Ti vjeruješ zlu i đavlu i počinješ se ponašati upravo kako to oni žele. Ali ti si tada zapravo na raskrižju. Ili ćeš reći: "Meni ne može nitko ništa. Samo neka mrze moju djecu. Bog je jači od njihove mržnje." Ili ćeš povjerovati zlu i tad i sam postaješ mržnja.
Puno takvih iskustava ima i u životu svakog od nas. Kroz to naša vjera raste i oslobađa se. Ne postoji nijedna kušnja, nikakvo zlo iz koga te Bog ne može izbaviti. Ali Bog želi da mu se otvoriš. Da mu dopustiš da nešto napravi za tebe. A dopustiti Bogu znači povjerovati, imati u njega povjerenja, približiti se njemu i reći: "Evo, da Bože, u tebe se uzdam!" Imati povjerenja u Boga znači vjerovati da je on jači od svega što je zlo. Da on baš sve drži u svojoj ruci. Bog je pustio da do tvoga lica i tvojih očiju dođe sve ono što ti prijeti. Gledajte Jobovu knjigu. Dolazi đavao i kaže: "Bože, tebi je Job naših dana vjeran. Da, zato što mu ide dobro, ima veliku plaću, dvadeset, trideset tisuća kuna. On je direktor u poduzeću, može putovati kad hoće. Ima mercedes, njegova su djeca obučena u najbolju odjeću. Izobrazbu je stjecao u najboljim školama, ima stan, kuću i vikendicu. Daj ti, Bože, Joba ovih naših vremena dirni, pa ćeš vidjeti kako će reagirati, oduzmi mu sve to pa ćeš se uvjeriti da će ti pljunuti u lice i reći: 'Bože, što ćeš mi takav?"" I Bog, kaže knjiga Jobova, odgovara Sotoni: "Dobro, dopuštam ti da uzmeš sve Jobu: imanje i djecu, pa i njegovo zdravlje, ali život ne!”
Bog vas želi iskupiti
Bog, dakle, dopušta da nam zlo sve uzme, ali nikada život. On uvijek dopušta da mi život kao plijen iznesemo iz svih naših problema. Život nam nitko ne može uzeti. I to je
teren na kojem možeš sve smrti preživjeti. Bog zna da je Job vjeran, da se neće prestrašiti. Pogiba mu u jednomu danu sedmoro djece, ostaje bez imanja, svih ovaca, konja, deva. Kuće se srušiše. Samo Job ostaje i plače: "Bože, zašto si me stvorio? Zašto moram biti ovakav?" Proklinje dan svoga rođenja. Govori da je nevin pa se pita zašto mora trpjeti? K tomu, i njegova žena ga provocira pa ga nagovara: "Zar se još Bogu svome moliš? Prokuni ga i onda umri! Ubij se, mužu moj! Što će ti takav Bog?" A, on divno odgovara: "Ludo govoriš, ženo. Ako smo od Boga primali tolike godine dobro, zašto i zlo od njega da ne primim? Zašto od Boga i ono malo zla ne bismo primili?”
Sotona je u sijanju zla po svijetu uporan. Vraća se i opet želi Joba kušati, ali Job ostaje do kraja vjeran. Najbogatiji je bio, postao je najsiromašniji. Bio je najjači i najzdraviji, a postao je najbolesniji. Ali ga Bog opet izbavlja. Samo zato što je ostao vjeran. Dolaze mu njegovi prijatelji pa mu kažu: “Znaš Jobe, okreni se ti Bogu. Da ti nisi sagriješio, ne bi tebe Bog tako udario." "Ma kako možete tako govoriti? Znam da sam neporočan. Nisam htio griješiti, uvijek sam i za svoje sinove prinosio žrtve. Svaki dan se kajao. Činio sve što on zapovijeda. Ja ljubim Boga i nikada od njega odustati neću.”, odgovara im Job. "Ma nemoj se praviti ohol, Jobe. Svi su ljudi grješni pa i ti.”
- "Ma jesam grješan kao i svi, ali sam istodobno i pravedan" - uporno se Job brani - “Da, ja znam, Bog zna zašto mi je sve to dao. Ja vjerujem Bogu. On je Bog živih i ako budem na rubu groba, ja znam da će me on izvući.” I tada Bog kaže: "Job je divan. Pobijedio je. To je čovjek koji mi se sviđa.”
A za onu trojicu prijatelja, koja su došla tobože ga tješiti i filozofski pokušavali rješavati problem, ali su ga više gurali u nepravdu, Bog je rekao Jobu neka za njih moli. Umjesto da se oslone na Boga u svom nagovaranju krivo su ga uvjeravali i griješili. Stoga Job mora i za njih moliti pa će i njima Bog oprostiti.
(Tomislav Ivančić - Iz straha u povjerenje)
