Uvijek samo s Bogom
Obično mislimo da Bog ne može dopustiti pravedniku da trpi. Imamo krivo unatoč toga što smo vidjeli Isusa, Boga, kako je trpio. Mi bismo Boga htjeli po svome razumu izgraditi, a to ne ide. Zato Job kaže: „Bože, ja te nisam prije poznavao po viđenju, tek sada vidim tvoje lice. Nisam te iskusio, tek sam te po pričanju znao. Sad te vidim i zato oprosti mi." Job se nije bojao, nije imao straha. A Bog mu uzvraća: "Ne boj se, Jobe!”
I tada ga je ozdravio i vraća mu stostruko sve što je imao i daruje mu dug život. To znači da trpljenje nije kazna za grijeh, niti je dobar život znak da Bog blagoslivlja nekog čovjeka i da je to sretan život ako si u blagostanju. Ne znači to, također, da si pravednik ako imaš puno bogatstva. Ne, naprotiv! Ako imaš trpljenja neprestano, to je znak da te Bog beskrajno voli i da želi da se digneš visoko i da tvoje snage narastu. To znači da te Bog želi približiti njegovu Sinu - Isusu Kristu, jer si njegovo dijete i tad ćeš moći nadvladati svako zlo. Koga Bog voli, toga i kuša - kaže Poslanica Hebrejima.
I kad te Bog tako kuša, kad dođu strahovi, tad možeš reći: ,,Aha, sad je moj trenutak. Sad dolazi meni pitanje vjerujem li ja? Ja znam da stojim u Božjim rukama i znam da će bit sve dobro. Znam da ne može završiti sve zlo. Bog spašava.“ Ali ako pokušavaš ispitivati i tražiti razloge i uzroke zašto se nešto dogodilo, dolazimo u opasnost u koju svi mi upadamo. Pa počneš ispitivati: pa što sam sagriješio ja i moja djeca? Zašto baš moja kuća mora trpjeti? A, tako mi je bilo lijepo... Naprotiv!
S Bogom je lakše sve podnijeti
Treba prestati ispitivati. Samo treba pomisliti: „Ja vjerujem da si ti jači od svih bolesti i drugih nedaća i da će biti dobro.“ Kad tako vidiš Boga, onda nema straha koji te može napasti. Kad shvatiš da je onaj strah koji te zahvatio, Bog dao, da je to iz Božje ruke, tad si dobio bitku. Tada je strah zanimljiv, pa makar se i noge tresu i sve pada pod tobom kad znaš da si jači od svega toga, i od đavla i od pakla i od straha, jer je Bog s tobom. Naprotiv, onog časa kad počneš strahovati i gledati u zlo, umjesto u Boga, tada gubiš, tada vjera postaje slaba. Tad se fiksiraš na zlo. Tada misliš da je zlo jače od dobra. Tada više ne vjeruješ i u tebe ulazi strah. Potrebno je, stoga, da Bog zauzme sve položaje u našem životu, jer Bog je neprestano samo Bog, a ne samo u komadiću Crkve, u tvojoj molitvi. Bog koji ti se odaziva samo kad ga zazoveš, koji je negdje samo kad dijeli dobro i nigdje ga više nema. A kad dođe zlo i kad treba problem brzo riješiti: ,,Bože čekaj malo dok ja riješim zlo." I kad dođe bolest: Bože čekaj!" Kad dođe strah: „Moram k psihijatru. Gdje je tableta?“ Kad dođe nesanica: „Kamo ću sad? Daj čajeve i tablete!“ A Bog te zove i govori:,,Shvati!" Bog ti šapće preko savjesti. Glasno govori preko svoje riječi. A Bog viče preko trpljenja.
(Tomislav Ivančić - Iz straha u povjerenje)
