Život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek!

Ps 74, 1-7.20-21

Zašto si, Bože, posve zabacio,

zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje:

Sjeti se zajednice koju si davno stekao,

plemena koja namače kao svoju baštinu

i brda Siona gdje si šator svoj udario!

Korakni k ruševinama vječnim —

sve je u Svetištu opustošio neprijatelj.

Protivnici tvoji rikahu posred skupštine tvoje,

znakove svoje postaviše ko pobjedne znakove.

Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari,

sjekirom i maljem vrata mu razbijali.

Ognju predadoše Svetište tvoje,

do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena.

Pogledaj na Savez svoj,

jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja.

Ne daj da jadnik otiđe postiđen:

neka siromah i ubog hvale ime tvoje!