Otkrića Komisije koja proučava povijesnost Guadalupe događaja
RIM, 19. PROSINCA (ZENIT)
Zbog izjava vlč. William Schulenburg, bivši opat bazilike Guadalupe, poričući povijesnost Juana Diega, Indijca koji je vidio Gospu od Guadalupe, Vatikan je sponzorirao detaljnu studiju, čiji su rezultati sada dostupni. Fr. Schulenburg je izjavio da bi kanonizacija Juana Diega bila smiješna jer nema dokaza o njegovom postojanju.
Ovu izjavu, koju je u raznim prilikama dao bivši opat, godinama su davale i druge ličnosti. Dana 18. travnja 1794. španjolski akademik Juan Bautista Muñoz prvi je put ustvrdio da događaj u Guadalupeu nema povijesnu osnovu. Ako su takve tvrdnje točne, to bi značilo da je 6. svibnja 1990. Ivan Pavao II proglasio blaženim duha, stvorenog uzbudljivom meksičkom religioznošću, a da ne spominjemo činjenicu da bi sama ukazanja u Guadalupeu izgubila svaki kredibilitet.
Profesor fr. Fidel Gonzalez Fernandez, koji predaje crkvenu povijest na Papinskim sveučilištima Urban i Gregoriana te je priznat kao jedan od vodećih stručnjaka na tom području, imenovan je predsjednikom Vatikanske komisije koja je angažirala 30-ak istraživača različitih nacionalnosti. Komisija je dala odlučujući doprinos ne samo opravdavanju povijesnosti Juana Diega, već i bacanju novog svjetla na povijest Meksika. Fr. Gonzalez je raspravljao o rezultatima ovog rada tijekom izvanrednog kongresa održanog u vatikanskoj Kongregaciji za kauze svetaca 28. listopada 1998., postigavši pozitivan uspjeh u rješavanju dvojbi koje je predstavljala povijesna dimenzija.
Možda jedno od najizvornijih djela fr. Gonzalez, kojemu su u istraživanju pomagali drugi članovi Komisije, kao što su Eduardo Chavez Sanchez i Jose Luis Guerrero Rosado (Usp. "Susret Djevice Guadalupe i Juan Diega," Editorial Porrua, Meksiko, 1999., str. 564) predstavlja 27 dokumenata i svjedočanstava Guadalupe Indijanaca i 8 mješovitog španjolsko-indijanskog podrijetla. Među njima se ističe "El Nican Mopohua" i takozvani rukopis "Escalada".
"El Nican Mopohua", koji je napisao Indijac Antonio Valeriano, jedinstveno je svjedočanstvo procesa transkulturacije kršćanstva u Novoj Španjolskoj. Međutim, i dalje se žestoko raspravlja o pitanju povijesnosti njegova sadržaja i stupnja književnog uljepšavanja ili kulturne pozadine. Svaka riječ od 218 stihova "Nican Mopohua" ima značenje unutar Nahuas filozofije i mitologije, kao iu kršćanskoj filozofiji. Budući da je književni tekst, nema povijesnu vrijednost; međutim, nudi svjedočanstvo indijske kozmovizije tog vremena, nešto mnogo važnije za tu kulturu nego što bi bila datirana kronika.
Štoviše, njegov autor — Indijanac čiste rase Tecpaneca — bio je svjedok, jer je živio između 1520. i 1606. Povjesničari tvrde da je bio nećak cara Montezume. Godine 1533., u dobi od 13 godina, što svjedoči o impresivnom radu misionara, ovaj je Indijac već započeo studij u školi Svetog Križa u Tlatelolcu, koju je osnovao biskup Juan de Zumarraga. Bio je, dakle, jedan od prvih Indijaca koji je govorio latinski i guverner Azcapotzalca 35 godina. Imao je 11 godina 1531., u godini ukazanja, i 28 1548., kada je Juan Diego umro.
Rukopis "Escalada", koji su potpisali Indijanac Antonio Valeriano i španjolski fratar Bernardino de Sahagun, koji je nedavno otkriven, izravno je svjedočanstvo o povijesnosti Juana Diega, budući da ima tipsku "smrtnicu" Indijanca.
S obzirom na to da do danas nisu pronađeni povijesni dokumenti vezani za 20 godina nakon ukazanja u Guadalupeu, oni koji se protive kažu da je ova dokumentarna "šutnja" dokaz da ona nisu postojala. Međutim, ono što se zaboravlja jest da su mnogi indijski izvori uništeni, kako izjavljuju dva neosporna autoriteta najstarijih vremena — fra Bernardino de Sahagun i Geronimo de Mendieta. Štoviše, ne smiju se zanemariti ni druge povijesne činjenice poput požara arhiva Mexico Cityja 1692. i takozvane "krize papira" koja je dugo vremena preplavila Novu Španjolsku i učinila nužnim - kao normalan postupak, recikliranje rabljenog papira, uključivanje dokumenata u arhive, za nove svrhe, bilo poslovne ili pismene.
Pitanja bez odgovora
Protivnici ukazanja, međutim, ne mogu povijesnim elementima objasniti neke odlučujuće aspekte meksičke povijesti bez da imaju na umu čudo Guadalupe. Kao, na primjer, vrijeme kada je nakon dramatičnog osvajanja i triju bolnih podjela i sukoba u srcu političkog carstva Nahuatla odmah sagrađen pustinjački manastir posvećen Djevici Mariji pod naslovom Guadalupe na brdu Tepeyac, značajan mjesto indijanskog svijeta.
Niti objašnjavaju kako je Guadalupe postao znakom nove religijske povijesti i raskrižjem između dva svijeta koja su do tog trenutka bila u dramatičnoj suprotnosti.
Povijesnost blaženika toliko je utvrđena da je vlč. Fidel Gonzalez, predsjednik Komisije koju je osnovala rimska Kongregacija za kauze svetaca, proučava društveno podrijetlo Juana Diega. Ne zna se je li bio plemeniti ili "siromašni" Indijanac. Ovu zabunu uzrokuju španjolski prijevodi "Nican Mopohua".
Postoje i mnogi drugi povijesni dokazi o postojanju Juan Diega kao, primjerice, usmena predaja, odlučujući izvor u proučavanju meksičkih naroda, čija je kultura prvenstveno usmena. Ova tradicija u takvim slučajevima nastoji slijediti dobro utvrđena pravila i, u slučaju Guadalupea, uvijek potvrđuje povijesnu i duhovnu figuru Juana Diega.ZE99121909
Ovaj članak je odabran iz ZENIT Daily Dispatch
© Innovative Media, Inc.
Međunarodna novinska agencija ZENIT
Via della Stazione di Ottavia, 95
00165 Rim, Italija
