Gospa od Guadalupe

  • _bx_events_menu_item_title_sm_members
  • _bx_events_menu_item_title_sm_subscribers
  • 543 pregleda
  • Sinkronizacija s kalendarom
  • Više

Naša Gospa od Guadalupe (španj.: Nuestra Señora de Guadalupe) – naziv je Djevice Marije kao dio marijanske pobožnosti podrijetlom iz Meksika. Od milja je zovu i Virgen Morena (Tamnoputa Djevica). Guadalupe - Cuatlaxupeh na jeziku Nahuatl znači: «Ona koja satire glavu zmiji». Blagdan Gospe od Guadalupe u katoličkom kalendaru slavi se 12. prosinca.

Povijest ukazanja

Pobožnost potječe od ukazanja Djevice Marije domorodcu Ivanu Diegu - Cuauhtlatoatzinu (Orao koji govori) na brdu Tepeyacu sjeverno od Mexico Cityja od 9. do 12. prosinca 1531. godine. Obratila mu se četiri puta na njegovom asteškom jeziku nahuatlu i tražila da se na tom mjestu sagradi i posveti crkva u njenu čast.

U izvoru Nican mopohua zapisano je da je Gospa Juanu Diegu rekla i sljedeće: "Znaj, najmanji moj sine, da sam ja vazda djevica, presveta Marija, majka najistinitijeg i jedinoga Boga, po kojemu sve opstoji, koji je stvoritelj života i ljudi, gospodar neba i zemlje. Žarko želim da se na ovom mjestu sagradi moj mali sveti dom, crkva u kojoj ću puku iz ljubavi na vidljiv način iskazati milosrđe, pomoć i zaštitu. Jer ja sam zbilja vaša milostiva mati: tvoja, svih onih koji zajedno nastavaju ovu zemlju i svih onih koji me ljube, zazivaju, obraćaju i potpuno se u mene pouzdavaju. Ovdje ću slušati vaš plač i jadikovke. Bit ćete mi u srcu i brinut ću se da vam pomognem u svim vašim brojnim brigama, patnjama i bolestima."

Ivan Diego je to obznanio prvom meksičkom biskupu franjevcu Juan de Zumarragi, koji je pri tom susretu bio nepovjerljiv. Vidiocu se nakon povratka kući, istog dana i na istom mjestu, drugi put ukazala Gospa, koja mu je zapovijedila da sutradan ponovno zamoli biskupa. Sutradan, u nedjelju 10. prosinca 1531. Ivan Diego biskupu ponovno prenosi Gospinu želju koji tada traži neki dokaz da se uvjeri u vjerodostojnost ukazanja. Ivan Diego na povratku kući ponovno ugleda Gospu, koja mu obećaje dati biskupu znak koji traži. Zbog stričeve bolesti u ponedjeljak, 11. prosinca 1531., ostaje kod kuće.

Sutradan, u utorak, 12. prosinca 1531., žurno odlazi potražiti ispovjednika za umirućeg strica, a na putu mu se ponovno ukazuje Gospa. Uvjerava ga da mu stric tom prigodom neće umrijeti i šalje ga na prvobitno mjesto ukazanja gdje će ga čekati znak koji biskup očekuje. Na ogoljenom polupustinjskom brdašcu, u zimsko doba, ugledao je prekrasne kastiljanske ruže koje su biskupu i svim Španjolcima trebale poslužiti kao razvidan dokaz za istinitost čuda. Ivan Diego ih bere i stavlja u tilmu (na Nahuatlu naziv za asteški izvanjski ogrtač, vrstu deke ili ponča, koriste ga siromašni Indijanci, veže se na ramenu) i iznova odlazi biskupu. Kada je pred biskupom otvorio svoju tilmu na ogrtaču su ugledali Gospinu sliku.

Ivan Diego je nakon povratka kući našao potpuno zdrava strica Juan Bernardina, koji mu je potvrdio da se i njemu ukazala Gospa, da ga je ona ozdravila i da je njen naziv, kojim će biti čašćena na slici, prema njezinim riječima, Uvijek Djevica sveta Marija Guadalupska.

Štovanje

Nakon ukazanja, milijuni Meksikanaca postali su katolici. Svetište je jedno od najposjećenijih katoličkih svetišta na svijetu. Priznato je od Katoličke Crkve. Papa Ivan Pavao II. proglasio je Ivana Diega svetim 2002. u bazilici Gospe od Guadalupe.

Slika

Gospa Guadalupska po izgledu je Bogorodica iz Otkrivenja koju sv. Ivan opisuje kao ženu obasjanu suncem, trudnu i s mjesecom pod nogama (Otk 12,1).

  • Zrake: Djevica je okružena zlatnim zrakama koje oblikuju auru. Poruka je: ona je Majka svjetlosti, djeteta Sunca i pravoga Boga.
  • Kosa: Kosa joj je spuštena, što je među Aztecima znak djevičanstva. To je Djevica i Majka.
  • Trudnoća: Trudnoća je prikazana povećanim abdomenom, u kojoj se više ističe duljina nego širina, što odgovara trudnoći u posljednjoj fazi.
  • Lice: Lice je tamnoputo, ovalno i u položaju duboke molitve. Nježno je, svježe, odražava ljubav, nježnost i veliku snagu. Ima lik mestike, a to znači da je španjolske i indijanske krvi, lice nove rase i naroda koji je nastao tek nakon njezina ukazanja kad su se u kratko vrijeme pokrstili milijuni indiosa i kroz desetljeća i stoljeća kasnije miješali sa Španjolcima. Tamnoputa Djevica je tako postala simbol latinoameričkog identiteta.
  • Ruke: Ruke su sklopljene što je znak duboke molitve. Desna je bjelja i elegantnija, lijeva je tamna i punija, što bi moglo simbolizirati jedinstvo dvaju različitih rasa.
  • Plašt: Ukrašen zvijezdama za koje je dr. Juan Homero Hernández Illescas utvrdio da prikazuju stanje glavnih konstelacija zvijezda za zimskog solsticija 1531. godine koji se poklopio s danom prvog Gospinog ukazanja Ivanu Diegu. Utvrđeno je i da su prikazi zvijezda istovjetni s onima kakvi su se te godine u to doba mogli vidjeti iz doline Anahuaca. Na slici su prikazane i neke zvijezde koje nisu bile poznate u doba ukazanja. Za tadašnje mezoameričke civilizacije zimski je solsticij označavao Sunce na umoru koje obnavlja snagu, rođenje novog Sunca te povratak života.
  • Traka: Tamnoljubičasta vrpca, stisnuta poviše struka, kod Asteka je bila znak materinstva.
  • Mjesec: Djevica od Guadalupea stoji posred mjeseca. Riječ Meksiko (Metz – xic – co) na nahuatlu znači - U središtu mjeseca. Također je simbol plodnosti, rađanja, života. Označava cikluse ženske plodnosti. Tamni polumjesec je i jedna od brojnih manifestacija Quetzalcoatla, božanstva kojemu su Asteci u vremenu prije Cortesa prinosili ogavne žrtve među kojima je i vađenje srca živim ljudskim žrtvama.
  • Anđeo u podnožju slike djeluje kao da je upravo poletio. Krila su mu kao orlova, asimetrična, boja sličnih meksičkoj ptici tzinitzcan koja se oglasila uoči prvog ukazanja Gospe Ivanu Diegu. Lijevom rukom drži Djevičinu tuniku a desnom plašt koji je tirkizno plave boje, boje asteških kraljeva.
  • Starost: Prikazuje je u mladoj dobi, oko 18 do 20 godina.
  • Visina: Visina Djevice je 143 cm.

Neobjašnjive činjenice

Tilma Ivana Diega na kojoj je čudesno nastao otisak slike Gospe, izrađena je od slabo kvalitetne tkanine izrađene od vlakana agave. Takvo platno je posve neprikladno kao podloga za slikanje i u prirodnim uvjetima propada nakon 20-30 godina. Prvih 116 godina bila je bez zaštite izložena rukama hodočasnika, svjetlu i dimu voštanica. Godine 1791. jedan je radnik nehotice, čisteći okvir, po slici prolio dušikovu kiselinu. Unatoč svemu tome, nakon gotovo pet stoljeća postojanja još uvijek djeluje netaknuta, dok znanost ne može objasniti zašto se materijal ne raspada.

Slika je po prvi puta stručno istraživana od sedam uglednih slikara godine 1751., a o tomu je Miguel Cabrera, znameniti meksički umjetnik kolonijalnog doba, objavio 1756. god. knjigu Maravilla americana (Američko čudo). Cabrera je zaključio da je slika naslikana na čudesan način i da je njezino podrijetlo nadnaravno. Sliku na platnu takvog sastava prije 18. stoljeća nije se moglo izraditi.

Godine 1921., anarhistički aktivist sakrio je visoko razornu bombu u cvjetnom aranžmanu, i stavio je u podnožje tilme koja je bila pod zvonom od običnoga stakla. Snaga eksplozije je bila tolika da je savila veliko metalno Raspelo, razorila sve okolo, osim tilme koja je ostala netaknuta.

Detalj slike

Godine 1936., ravnatelj kemijskog odjela Kaiser-Wilhelm Instituta u Heidelbergu, dr. Richard Kuhn, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1938., proučavao je dva vlakna, crveno i žuto, iz komadića Diegove tilme, vjerojatno odrezanih 1777. kako bi se stari ogrtač prilagodio okviru, a potom sačuvani kao relikvije. Učinke ispitivanja, izvršenih tada najsofisticiranijim načinima, dr. Kuhn zaključuje riječima: "U dva vlakna, jednom crvenom i jednom žutom, ne postoje boje biljnog, životinjskog ili mineralnog porijekla." Analiza dr. Kuhna dokazala je da slika s tilme nije učinjena konvencionalnim postupcima slikarstva.

1979. američki znanstvenici, suradnici NASA-e, dr. Philip Serna Callahan, profesor biofizičar Sveučilišta u Kanzasu i i profesor Jody Brant Smith, "Master of Arts" Sveučilišta u Miamiju te profesor filozofije znanosti na Sveučilištu u Pensacoli ispitivali su sliku infracrvenim zrakama i utvrdili da nema tragova nanošenja boje i da tkanina nije obrađivana nikakvom tehnikom. U svojoj knjizi "The Tilma Under Infrared Radiation" (Washington: CARA, 1981.) dr. Philip Serna Callahan izlaže znanstveno izvješće o autentičnosti Slika Guadalupe. Callahan zaključuje kako je izvorni lik na tilmi Ivana Diega neobjašnjivog podrijetla.

S udaljenosti od 8-10 cm od slike, okom se mogu vidjeti samo vlakna građe maguey kaktusa: boje iščezavaju. NASA-ini znanstvenici potvrđuju da građa boje ne pripada niti jednom poznatom elementu na zemlji.

Prilikom ispitivanja materijala pod laserskim zrakama, pokazalo se da nije bilo nikakve boje na prednjem ili stražnjem djelu tkanine, i da boje lebde na udaljenosti od 0.25 mm iznad tkanine, bez da je dodiruju.

Temperatura tilme održava stalnu razinu od 37 ° C, istu kao u živom ljudskom tijelu.

Sliku se ne može vjerno reproducirati.

Treba spomenuti i podudarnost kako se je 12. prosinca 1531. Halleyjev komet približio svom zenitu.

Oči

Alfonso Marcué, službeni fotograf bazilike u Guadalupeu u Ciudad de Mexico, otkrio je 1929. nešto što je nalikovalo na sliku bradatog čovjeka reflektiranu u Djevičinom desnom oku.

1956. meksički liječnik Javier Torroella Bueno učinio je prvu oftalmološku studiju na Marijinim očima na slici koja je otkrila da se prilikom izlaganja oka svjetlosti, zjenica skuplja, a kada se svjetlost povuče, ona se vrati u prvobitno stanje, upravo na način kako se događa sa živim okom. Otkrio je i da Marijine oči imaju tri refraktivne (lomne) karakteristike ljudskog oka, poznate i kao efekt Purkinje-Samson.

1979. dr. José Aste Tönsmann, stručnjak računalnih sustava, započeo je s istraživanjem slike procesom digitalizacije fotografije. Proučavao ju je više od dvadeset godina. Uvećavši sliku zjenice u Marijinim je očima otkrio dva različita odraza s ukupno trinaest ljudskih figura. U prvom je prikaz trenutka gdje sv. Ivan Diego pokazuje unutrašnjost tilme biskupu i ostalim četvero prisutnih. Drugi odraz prikazuje sedam članova indijanske obitelji. Iste scene ponavljaju se u oba oka. Veličina scena u prirodnoj veličini je jedna četvrtina milimetra. Do danas nijedan umjetnik nikakvom klasičnom slikarskom tehnikom ne bi bio u stanju učiniti nešto slično.

Najvažniji naslovi Gospe od Guadalupe

Zaštitnica je Mexico Cityja (proglašena 1737.), građana grada Ponce, Puerto Rico (1757.), Nove Španjolske (1746.) (Vatikan potvrđuje taj naslov 1754. preko pape Benedikta XIV), Meksika (1895.), Latinske Amerike (papa Pio X.), Peruanskih studenata (papa Pio XII. 1951.), Kraljica Meksika i Carica obiju Amerika (papa Ivan Pavao II. 2000.)

Podijelite da i drugi pročitaju
Dodaj novo...
 
 
Kalendar
Komentari (0)
Prijavite se ili registrirajte da biste komentirali.
Otkrića Komisije koja proučava povijesnost Guadalupe događajaRIM, 19. PROSINCA (ZENIT)Zbog izjava vlč. William Schulenburg, bivši opat bazilike Guadalupe, poričući povijesnost Juana Diega, Indijca koji je vidio Gospu od Guadalupe, Vatikan je sponzorirao detaljnu studiju, čiji su rezultati sada dostupni. Fr. Schulenburg je izjavio da bi kanonizacija Juana Diega bila smiješna jer nema dokaza o njegovom postojanju. Ovu izjavu, koju je u raznim prilikama dao bivši opat, godinama su davale i druge ličnosti. Dana 18. travnja 1794. španjolski akademik Juan Bautista Muñoz prvi je put ustvrdio da događaj u Guadalupeu nema povijesnu osnovu. Ako su takve tvrdnje točne, to bi značilo da je 6. svibnja 1990. Ivan Pavao II proglasio blaženim duha, stvorenog uzbudljivom meksičkom religioznošću, a da ne spominjemo činjenicu da bi sama ukazanja u Guadalupeu izgubila svaki kredibilitet. Profesor fr. Fidel Gonzalez Fernandez, koji predaje crkvenu povijest na Papinskim sveučilištima Urban i Gregoriana te je priznat kao jedan od vodećih stručnjaka na tom području, imenovan je predsjednikom Vatikanske komisije koja je angažirala 30-ak istraživača različitih nacionalnosti. Komisija je dala odlučujući doprinos ne samo opravdavanju povijesnosti Juana Diega, već i bacanju novog svjetla na povijest Meksika. Fr. Gonzalez je raspravljao o rezultatima ovog rada tijekom izvanrednog kongresa održanog u vatikanskoj Kongregaciji za kauze svetaca 28. listopada 1998., postigavši ​​pozitivan uspjeh u rješavanju dvojbi koje je predstavljala povijesna dimenzija. Možda jedno od najizvornijih djela fr. Gonzalez, kojemu su u istraživanju pomagali drugi članovi Komisije, kao što su Eduardo Chavez Sanchez i Jose Luis Guerrero Rosado (Usp. "Susret Djevice Guadalupe i Juan Diega," Editorial Porrua, Meksiko, 1999., str. 564) predstavlja 27 dokumenata i svjedočanstava Guadalupe Indijanaca i 8 mješovitog španjolsko-indijanskog podrijetla. Među njima se ističe "El Nican Mopohua" i takozvani rukopis "Escalada". "El Nican Mopohua", koji je napisao Indijac Antonio Valeriano, jedinstveno je svjedočanstvo procesa transkulturacije kršćanstva u Novoj Španjolskoj. Međutim, i dalje se žestoko raspravlja o pitanju povijesnosti njegova sadržaja i stupnja književnog uljepšavanja ili kulturne pozadine. Svaka riječ od 218 stihova "Nican Mopohua" ima značenje unutar Nahuas filozofije i mitologije, kao iu kršćanskoj filozofiji. Budući da je književni tekst, nema povijesnu vrijednost; međutim, nudi svjedočanstvo indijske kozmovizije tog vremena, nešto mnogo važnije za tu kulturu nego što bi bila datirana kronika. Štoviše, njegov autor — Indijanac čiste rase Tecpaneca — bio je svjedok, jer je živio između 1520. i 1606. Povjesničari tvrde da je bio nećak cara Montezume. Godine 1533., u dobi od 13 godina, što svjedoči o impresivnom radu misionara, ovaj je Indijac već započeo studij u školi Svetog Križa u Tlatelolcu, koju je osnovao biskup Juan de Zumarraga. Bio je, dakle, jedan od prvih Indijaca koji je govorio latinski i guverner Azcapotzalca 35 godina. Imao je 11 godina 1531., u godini ukazanja, i 28 1548., kada je Juan Diego umro. Rukopis "Escalada", koji su potpisali Indijanac Antonio Valeriano i španjolski fratar Bernardino de Sahagun, koji je nedavno otkriven, izravno je svjedočanstvo o povijesnosti Juana Diega, budući da ima tipsku "smrtnicu" Indijanca. S obzirom na to da do danas nisu pronađeni povijesni dokumenti vezani za 20 godina nakon ukazanja u Guadalupeu, oni koji se protive kažu da je ova dokumentarna "šutnja" dokaz da ona nisu postojala. Međutim, ono što se zaboravlja jest da su mnogi indijski izvori uništeni, kako izjavljuju dva neosporna autoriteta najstarijih vremena — fra Bernardino de Sahagun i Geronimo de Mendieta. Štoviše, ne smiju se zanemariti ni druge povijesne činjenice poput požara arhiva Mexico Cityja 1692. i takozvane "krize papira" koja je dugo vremena preplavila Novu Španjolsku i učinila nužnim - kao normalan postupak, recikliranje rabljenog papira, uključivanje dokumenata u arhive, za nove svrhe, bilo poslovne ili pismene. Pitanja bez odgovoraProtivnici ukazanja, međutim, ne mogu povijesnim elementima objasniti neke odlučujuće aspekte meksičke povijesti bez da imaju na umu čudo Guadalupe. Kao, na primjer, vrijeme kada je nakon dramatičnog osvajanja i triju bolnih podjela i sukoba u srcu političkog carstva Nahuatla odmah sagrađen pustinjački manastir posvećen Djevici Mariji pod naslovom Guadalupe na brdu Tepeyac, značajan mjesto indijanskog svijeta. Niti objašnjavaju kako je Guadalupe postao znakom nove religijske povijesti i raskrižjem između dva svijeta koja su do tog trenutka bila u dramatičnoj suprotnosti. Povijesnost blaženika toliko je utvrđena da je vlč. Fidel Gonzalez, predsjednik Komisije koju je osnovala rimska Kongregacija za kauze svetaca, proučava društveno podrijetlo Juana Diega. Ne zna se je li bio plemeniti ili "siromašni" Indijanac. Ovu zabunu uzrokuju španjolski prijevodi "Nican Mopohua". Postoje i mnogi drugi povijesni dokazi o postojanju Juan Diega kao, primjerice, usmena predaja, odlučujući izvor u proučavanju meksičkih naroda, čija je kultura prvenstveno usmena. Ova tradicija u takvim slučajevima nastoji slijediti dobro utvrđena pravila i, u slučaju Guadalupea, uvijek potvrđuje povijesnu i duhovnu figuru Juana Diega.ZE99121909 Ovaj članak je odabran iz ZENIT Daily Dispatch © Innovative Media, Inc. Međunarodna novinska agencija ZENIT Via della Stazione di Ottavia, 95 00165 Rim, Italija www.zenit.org
Zašto slavimo Gospu od Guadalupe?Godine 1531. Blažena se Majka četiri puta ukazala svetom Juanu Diegu tražeći da joj se sagradi crkva u čast. Posljednji put kada se ukazala svetom Juanu 12. prosinca 1531., posložila je ruže u njegovu tilmu, koju je on potom odnio biskupu. Kad je otvorio svoj ogrtač, slika Gospe od Guadalupe bila je čudesno prisutna na tilmi. Blagdan Gospe stoga slavimo pod naslovom Guadalupe 12. prosinca. Prethodi mu 9. prosinca svetkovina svetog Juana Diega, kojeg je 2002. svetim proglasio papa sveti Ivan Pavao II. Koja je priča iza Gospe od Guadalupe?Dana 9. prosinca 1531., jedva 10 godina nakon španjolskog osvajanja Asteka, Gospa se ukazala domaćem seljaku po imenu Juan Diego dok je prelazio brdo Tepeyac, izvan današnjeg Mexico Cityja. Nakon što je rekla Juanu da je ona "majka pravog Boga", rekla mu je da želi da se ondje sagradi crkva njoj u čast. Juan Diego se zatim obratio biskupu nove meksičke biskupije, Fray Juan de Zumárraga, tražeći da se izgradi crkva. Bez ikakva dokaza, biskup mu nije povjerovao. Blažena se Djevica zatim ponovno ukazala Juanu Diegu, tražeći od njega da ponovno pristupi biskupu. Sveti Juan ju je poslušao, a ovoga puta biskup je zatražio čudesni znak koji bi potvrdio priču. Kad se Gospa treći put ukazala svetom Juanu 10. prosinca, rekla je da će sutradan učiniti čudo. Međutim, 11. prosinca teško se razbolio ujak Juana Diega, koji je umjesto susreta s Blaženom Djevicom preuzeo brigu o njemu. Kad se činilo da je njegov ujak, Juan Bernardino, rano ujutro 12. prosinca u posljednjim satima, sv. Juan je napustio kuću kako bi pronašao svećenika. Vjerujući da bi mogao izbjeći vidjeti Blaženu Djevicu, krenuo je drugim putem. No, da se ne nadmudri, ipak mu se ukazala. Blažena Djevica ga upita kamo ide, a on joj objasni da mu je ujak bolestan. Kao odgovor na Juanovo nerazumijevanje njezine velike ljubavi prema njemu, Blažena Djevica ga je upitala: "Nisam li ja ovdje, ja koja sam tvoja majka?" Zatim mu je rekla da je njegov ujak zapravo ozdravio. Zatim je Gospa zamolila Juana da ubere malo cvijeća s brda Tepeyac, koje je obično neplodno. Otkrio je da kastiljske ruže, koje nisu porijeklom iz Meksika, još manje cvjetaju u središnjem Meksiku u prosincu. Blažena je Majka posložila ruže u tilmu Juana Diega prije nego što je ponovno otišao do biskupa. Nakon otvaranja svoje tilme pred biskupom i drugim svjedocima, otkrila se čudotvorna slika Gospe od Guadalupe dok su ruže padale na zemlju. Sljedećeg dana, sveti Juan se vratio svom ujaku i našao ga potpuno oporavljenog, kao što je Djevica rekla. Juan Bernadino izvijestio je da mu se Marija ukazala i zatražila da bude poznata pod naslovom "Gvadalupe". U roku od sedam godina od ovog ukazanja, u kojem se Gospa očitovala domorodačkim narodima Meksika kao znak svoje majčinske brige, devet milijuna prihvatilo je katoličku vjeru. Nevjerojatno, to iznosi u prosjeku više od 3000 ljudi dnevno, svaki dan sljedećih sedam godina. Ovo je broj onih koji su se obratili na Pedesetnicu, kako je zapisano u Djelima 2:41. “Naša Gospa se sjajno vidi u licu mestizo ove slike Marije od Guadalupe koja se ukazala na početku evangelizacije Amerike... Tražim od nje da 'posjeti' kao 'hodočasnik vjere' – svaku biskupiju, župu i obitelj u Americi, ponavljajući svojoj djeci ono što je učinila u Kani, 'Učinite što god vam On kaže.' (Iv: 2,5). Neka ona prijeđe ovaj kontinent donoseći mu 'život, slast i nadu!'” - Sveti Ivan Pavao IIZašto se Djevica Marija zove Guadalupe?Kad se ukazala ujaku sv. Juana Diega, on ju je razumio da kaže "Nazovi me i nazovi moju sliku Santa Maria de Guadalupe ." Dok je u Španjolskoj postojalo svetište Gospe od Guadalupe u Extramaduri, čini se malo vjerojatnim da je Djevica sama sebe nazivala ovim španjolskim naslovom. Iako je bio dobro poznat, osobito pomorcima – Kolumbo ga je posjećivao i prije i nakon svog otkrića, ni Juan ni njegov ujak nisu govorili španjolski i teško bi biskupu ponovili naslov. Vjerojatnije je da je s obojicom razgovarala na njihovom materinjem Náhuatlu, nazivajući se nečim što je njima razumljivo, ali što su Španjolci pogrešno razumjeli. Jedna je mogućnost da je rekla da je "Coatlaxopeuh" (ona koja zgnječi zmiju), što sugerira "Guadalupe" (također poznata kao "tamna djevica" Španjolske). Osim naznaka španjolske djevice, ovo ime nosi i dvostruku referencu, razumljivu i privlačnu Španjolcima i Meksikancima. Prvi je u Postanku 3:15, u kojem Bog govori Sotoni, koji se pojavio u obliku zmije: “Neprijateljstvo ću staviti između tebe i žene, između tvoga i njezina potomstva; on će ti glavu natucati, a ti ćeš mu na petu. U ovom tekstu, poznatom kao protoevangelium (prvo evanđelje), nalazi se i obećanje Otkupitelja da će zdrobiti Zmiju, kao i tajanstveno sudjelovanje "Žene" u ispunjenju tog obećanja. Druga referenca odnosi se na Cuetzalcoatl, pernatu zmiju, prevladavajuće božanstvo u astečkom panteonu. Astečka religija imala je mnogo bogova, od kojih su neki zahtijevali ljudske žrtve. Cuetzalcoatl je bio bog stvaranja, čovjeka, znanja i mudrosti, ali ipak parodija pravog Boga. Uzimajući ovo ime, Blažena Djevica je najavila da će ona i njezin Sin, Istiniti Bog, pobijediti pernatu zmiju i vjerski sustav koji je vladao nad narodom Meksika. Zašto je Gospa od Guadalupea tako važna?U vrijeme ukazanja Gospe od Guadalupe u 16. stoljeću, protestantska reformacija rezultirala je milijunima ljudi u Europi koji su napustili Crkvu. Tijekom ovog masovnog odlaska u Stari svijet, slika i priča Gospe od Guadalupe pomogla je obratiti milijune u Novom svijetu. Do danas je Gospa od Guadalupea nevjerojatno značajna za meksički narod. Ona je zaštitnica Meksika i istinski je utkana u meksičku kulturu. Gospa od Guadalupe također se štuje u cijelom katoličkom svijetu. Zapravo, mjesto ukazanja Gospe od Guadalupe postalo je najposjećenije katoličko hodočasničko odredište na svijetu. “Marija je hodala do Tepeyaca kako bi pratila Juana Diega i nastavlja hodati kontinentom kada, pomoću slike ili svete karte, svijeće ili medaljice, krunice ili Zdravomarije, ulazi u kuće, zatvorske ćelije, bolničke sobe, starački dom, škole, klinike za rehabilitaciju... reći: 'Nisam li ja ovdje, tko je tvoja majka?'” – Papa FranjoKoji je jezik govorio Juan Diego?Sveti Juan Diego govorio je na nahuatlu, jeziku Asteka, a Gospa mu je govorila nahuatl u svojim ukazanjima. Različite verzije ovog jezika još uvijek govori otprilike 1,7 milijuna ljudi u središnjem Meksiku. U kojoj se zemlji ukazala Gospa Guadalupska?Djevica Marija ukazala se svetom Juanu Diegu na Tepeyacu, brdu na periferiji Mexihca, današnjeg Mexico Cityja, glavnog grada Meksika. U vrijeme Gospina ukazanja bio je dio astečkih gradova država koji su zauzimali dolinu Mexihco, drevno jezersko dno. Je li Djevica Marija isto što i Gospa od Guadalupe?Da, Gospa od Guadalupe bila je ukazanje Blažene Djevice Marije, koja se ukazivala u različitim vremenima i na različitim mjestima, a poznata je pod različitim naslovima prema pojedinostima svakog pojavljivanja. Kao Gospa od Guadalupe ona ima autohtoni izgled, dok se u svojim europskim ukazanjima, poput Lurda (Francuska) i Fátime (Portugal), pojavljuje Europljanka. U svom rimskom ukazanju Alphonsusu Ratisbonneu, Židovu, ona se pojavljuje kao Židovka s djetetom – možda najbliže vlastitoj povijesnoj stvarnosti. Uzevši zajedno, ova ukazanja pokazuju da je Marija doista majka svih naroda i da želi doprijeti do nas takvih kakvi jesmo. Što je Djevica Marija rekla Juanu Diegu?Tijekom ukazanja, Blažena Djevica je rekla sljedeće svetom Juanu Diegu: Sine moj, volim te. Želim da znaš tko sam. Ja sam uvijek Djevica Marija; majka pravog Boga koji daje život i održava njegovo postojanje. On je stvorio sve stvari. On je na svim mjestima. On je Gospodar neba i zemlje i ja želim crkvu na ovom mjestu gdje će vaši ljudi iskusiti moje suosjećanje. Svi oni koji iskreno zatraže moju pomoć u svom radu i u svojim bolima, znat će da im je majka blizu na ovom mjestu. Ovdje ću vidjeti njihove strahove i utješit ću ljude i oni će biti mirni.Znaj sigurno da sam savršena i uvijek Djevica Marija, Majka pravoga Boga. … Ovdje ću pokazati i ponuditi svu svoju ljubav, svoje suosjećanje, svoju pomoć i zaštitu. Ja sam vaša milosrdna Majka, Majka svih koji me ljube, onih koji mi vape, onih koji imaju povjerenja u mene. Čut ću njihov plač i njihove tuge... njihove potrebe i nesreće. ... Slušaj, i neka ti prodre u srce. ... Ne bojte se nikakve bolesti ili muke, tjeskobe ili boli. Nisam li ja ovdje koja sam tvoja Majka? Zar nisi pod mojom sjenom i zaštitom? Nisam li ja tvoj izvor života? Zar nisi u naborima mog plašta? U prekriženim rukama? Trebate li još nešto?Tko je svetac zaštitnik pro-life pokreta?Gospa od Guadalupe jedna je od mnogih pro-life zaštitnica, uz sv. Giannu Mollu, sv. Gerarda Majellu, sv. Maksimilijana Kolbea i mnoge druge. Kao majka našega Gospodina, Blažena Djevica idealna je zaštitnica pro-life pokreta. Njezin Fiat (izgovaranje "da" Bogu) na Blagovijest savršen je primjer za majke nerođene djece. Od svih marijanskih ukazanja, Gospa od Guadalupe je posebna pro-life zaštitnica jer je prikazana kao trudna. Pojas oko struka je simbol koji je označavao trudnoću u kulturi tog mjesta. Je li Gospa od Guadalupe slika?Ne, sliku Gospe od Guadalupe nije stvorila nikakva ljudska ruka, niti bilo kojim postupkom slikanja, bojanja ili tiskanja poznatim ni tada ni danas. Niti tkanina sadrži artefakte bilo kojeg procesa, poput boje. Znanstveno je to neobjašnjivo. “Sine moj, volim te. Želim da znaš tko sam. Ja sam uvijek Djevica Marija; majka pravog Boga koji daje život i održava njegovo postojanje.” – Gospa Guadalupska svetom Juanu DieguKoje je značenje anđela i mjeseca ispod Gospe od Guadalupe?Ove slike mogu se razumjeti u skladu sa značenjem mezoameričkog piktografa i kao takve bi ih čitali domorodački narodi. U umjetnosti te kulture anđeo ukazuje da je Gospa kraljevska osoba, jer su samo kraljevske osobe nošene. Mjesec pokazuje da ona pobjeđuje boga noći, Coyolxauhquija, čak i dok gnječi pernatu zmiju, Cuetzalcoatl. Iza nje također vidimo zrake boga Sunca, Huitzilopochtlija, kojeg ona zasjenjuje. Čini se da su im neki ukrasni elementi dodani kasnije u vremenu, ali predstavljaju način čitanja slike koji je narod prihvatio. Konačno, u tim istim slikama sunca i mjeseca također se može vidjeti katoličko i univerzalno značenje, koje je naznačeno u Otk. 12 i Post 3:15. Tamo vidimo ženu odjevenu u sunce, Krista, i koja je sama najveći stvoreni odraz Njegove svjetlosti, i koja surađujući s Njim u Njegovoj otkupiteljskoj misiji na kraju pobjeđuje zmaja, koji kao i zmija predstavlja Sotonu. Koja su čuda tilme?Tilma prkosi naporima znanosti da objasni njezino stvaranje, opstanak ili detalje. Što se tiče njegovog stvaranja: Nije identificirana nikakva umjetnička ili tehnološka metoda koja bi mogla proizvesti sliku. Kao i Torinsko platno, ono je najsličnije fotografiji – platno je negativna slika, a Tilma pozitivna slika. Što se tiče njegovog opstanka: Tilma je preživjela 500 godina, unatoč tome što je napravljena od kaktusovih vlakana koja se obično raspadnu za 20-40 godina. Većinu tog vremena bila je izložena nepokrivena toplini, vlazi i sunčevoj svjetlosti crkve u kojoj je bila izložena, kao i štovanju ljudi. Dušična kiselina prolivena je po tilmi 1791. godine i ona se čudesno popravila bez vanjske pomoći. Nezaštićena, preživjela je neozlijeđena bombaški napad 1921. godine, koji je oštetio oltar i savio mjedeno raspelo na njemu. Što se tiče njegovih pojedinosti: Položaj zvijezda na slici u skladu je sa zviježđima kakva su bila 12. prosinca 1521., kada je slika stvorena. Nedavna istraživanja su pokazala da kada se tilma poveća 2500 puta, oko Djevice Marije ima odraz svih ljudi koji su bili prisutni kada je tilma otkrivena nadbiskupu. Ovo su samo neka od nevjerojatnih otkrića koja su napravljena o slici. Gdje je tilma Gospe od Guadalupe?Od 1531. Tilma se čuva u crkvi u podnožju brda Tepeyac, gdje su se dogodila ukazanja. Ovo mjesto nalazi se na sjeveru modernog Mexico Cityja. Prvotnu crkvu 1709. godine naslijedilo je novo svetište (sada poznato kao Stara bazilika). Tamo je slika ostala do 1974., kada je Tilma zbog oštećenja od potresa i potonuća u meko tlo stare bazilike premještena u susjednu novu baziliku Naše Gospe od Guadalupe. Tu visi iznad glavnog oltara. Od čega je napravljena tilma Juana Diega?Tilma je izrađena od niti agave, vrlo krhke tkanine za koju se zna da se raspada za 20-40 godina. Tilma Gospe od Guadalupe jedina je postojeća tkanina od agave iz 16. stoljeća, iako je bila nezaštićena više od sto godina. U to vrijeme tilma je bila izložena dimu i tamjanu, a svaki dan su je dodirivali mnogi ljudi. Koje su boje bile ruže Gospe od Guadalupe?Cvjetovi koje je sveti Juan Diego držao u svojoj tilmi bile su tamnoružičaste kastiljske ruže, koje nisu porijeklom iz Meksika. Također, ruže ne rastu u središnjem Meksiku u prosincu. Zašto se Marija ukazala Juanu Diegu?Od prvog ukazanja svetom Juanu Diegu, rekla mu je da želi crkvu sagraditi njoj u čast. Međutim, sada znamo da je krajnji razlog za ova ukazanja bio osigurati katalizator za obraćenje Meksika. Koliko se puta Marija ukazala Juanu Diegu?Ukazala se svetom Juanu Diegu četiri puta između 9. i 12. prosinca 1531. Također se jednom ukazala ujaku svetog Juana Diega. Je li Juan Diego bio stvarna osoba?Da, sveti Juan Diego je bio stvarna osoba. U kasnim 1990-ima, vatikanska komisija koja je uključivala 30 istraživača iz cijelog svijeta istraživala je ovo pitanje.  Tko je naslikao sliku Gospe Guadalupske?Sama slika ima sva obilježja čuda. Godine 1936. biokemičar Richard Kuhn – koji je kasnije dobio Nobelovu nagradu – rekao je da je izvor slike nepoznat (nije životinja, mineral ili biljka). Također, dr. Philip Serna Callahan fotografirao je tilmu pod infracrvenim svjetlom i rekao da je slika Djevice Marije nastala bez poteza kistom. Drugi istraživači opisali su njegov karakter kao najbliži fotografiji, a ipak nastao 300 godina prije izuma fotografije. Kako se slavi Gospa Guadalupska?Svake godine u bazilici Naše Gospe od Guadalupe u Mexico Cityju, festival Nuestra Senora de Guadalupe (Naša Gospa od Guadalupe) slavi blagdan. Devet dana prije blagdana vjernici započinju devetnicu, a okupljaju se i na molitvi krunice svake večeri do 12. prosinca. Sam blagdan obilježava se pjesmom, plesom, petardama i gozbom. Svake godine na festival dolaze hodočasnici iz raznih regija Meksika. Na sam blagdan svečanom misnom slavlju prisustvovat će 2 do 3 milijuna hodočasnika iz Amerike i svijeta.