Sveti Leopold mome srcu posebno drag.
Duhovno sam rasla upravo u župi istoimenog sveca. Bila je to dobra priprema za moj današnji boj. Iskreno, tada nisam bila svjesna zagovora svetog Leopolda, kao da me u skrovitosti podupirao i molio Gospodina za me.
Ali, kod našega Oca ništa nije slučajno.
Iste godine kada je tijelo ovoga sveca bilo u Zagrebačkoj Dubravi rođen je i D. Nakon dvije operacije abdomena, turbulentnog oporavka (doslovno smo išli korak naprijed - dva nazad), dvoje malene dječice koja su dva mjeseca našeg boravka u bolnici bili više sa bakom nego sa mamom, tatom i malenim bracekom - otpušteni smo doma. Svega par dana prije nego što je Leopold došao. To je sve samo ne slučajnost.
I otišli smo mu. Sa D kao smotuljkom omotanim u dekicu prikazati ga Gospodinu i ovom mom svecu. I tada sam po prvi puta posvjestila i istinski povjerovala u njegov zagovor koji me zapravo pratio godinama.
Obično trudnice još u trudnoći imaju svetca ili sveticu koju mole za zagovor za svoje djetete. Ja nisam. Rekla bih da su oni odabirali nas odnosno našu djecu. Znate onu, kad neće brdo... I tako je Leopold odabrao D, a mi smo ispružili svoje ruke i po prvi puta otkako smo stupili u brak dali se voditi.
Moli za nas sveti Leopolde!
Zagovaraj nas i dalje kod Gospodina. Vodi nas na putu Božjeg milosrđa u skromnosti i poniznosti kakvu si ti i sam živio.
Hvala ti što nikada nisi odustao od dovođenja grešnih duša na vrelo milosrđa, baš kao što nisi odustao od nas!
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…