Dio mladosti, čini se, odlazi u moralni ponor. Masovni mediji sve više izvještavaju da mladi ljudi na Zapadu odbacuju sve vrjednote svojih očeva i majki. Ne žele Crkvu ni Boga, ne žele prihvatiti moralne vrjednote ni brak, žele živjeti slobodno od svega što su od roditelja naslijedili.

Istovremeno vode neobičan život, stvaraju bračne zajednice bez pravne ili crkvene potvrde, upadaju u drogu i u ovisnosti, propadaju, alkoholiziraju se, ne žele raditi, nego besposleno prolaziti kroz život, te zbog toga upadaju u prostituciju, odaju se krađi, bave se trgovinom bijelim robljem, preprodaju drogu, kradu automobile, ili duge sate i dane raspravljaju bez ikakvih rezultata. Mnoštvo od njih upalo je u sekte ili su sami stvorili neke sekte. Ne žele se pridržavati nikakvih općih zakonitosti i pravila pristojnosti, žele graditi svoj svijet, bez zakona upisanih u prirodu i u njihovo biće. Zašto to čine? Prvi i najsnažniji dojam jest da je to protest mladih. Odbacivanje vrjednota u životu, način života svojih roditelja i djedova, odbacivanje uopće svijeta u kojem su se rodili pokazuje da oni protestiraju protiv svojih roditelja i da u njihovoj dubini postoji razlog za to odbacivanje. Protest i traženje nekog drugog života izvan onoga kojeg žive njihovi prethodnici.

No, upadanje u ovisnost, seks bez ikakvih ograničenosti, u pokušaj da se jeftino dođe do novca i imanja, u odbacivanju Boga, vjere u njega i molitve, bavljenje prostitucijom, krađom, preprodajom, švercom, svim mogućim porocima pokazuje da su oni upali u svijet kojem nisu dorasli i da su postali robovi, a s druge strane da im je gotovo drago biti u tom svijetu jer hoće izazvati ne samo protest svojih roditelja nego i njihovo sažaljenje.

Istovremeno oni stvaraju svoje sekte i religije, svoj način kulta, razumijevanja života i filozofije, svoj način odijevanja, plesa, sastajanja, svoje načine jela i pića, svoje shvaćanje braka i obitelji, što nije alternativa roditeljima, nego upravo suprotnost, time žele zapravo povrijediti roditelje i na taj način opet pobuditi njihovu pažnju. Analizira li se malo njihov način djelovanja, ponašanja i života, tad se dolazi do zaključka da on vodi u besmisao, tj. nikamo ne vodi. Pa ipak mladi odlaze u to. Očito da ih vodi nešto iracionalno, hoće postići nešto drugo, a ne nekakav alternativni život na svoj način. Majka Terezija je ispravno dijagnosticirala suvremeni svijet kad je rekla da su danas ljudi najviše gladni i žedni ljubavi.

Današnji mladi imaju za roditelje ljude koji su prvenstveno poslovni ljudi, menadžeri, stručnjaci i poduzetnici koji su podigli zapadni svijet. To su ljudi koji su morali puno raditi, otac i majka su često morali biti izvan kuće, ljudi koji su otvarali vrtiće i jaslice, domove i druge načine kako da zbrinu djecu, dok oni neprestano rade.

Oni su stvarali nove programe za škole, nove tehnike i načine života, oni stvaraju i dalje hrpe novih igračaka ne bi li tako zadovoljili djecu. Drugim riječima, ta nova generacija je odrasla bez ljubavi i povjerenja. Kad nas netko ne voli, kad nas odbaci, pogrdi ili kritizira, kad je netko protiv nas, tad se u nama javlja reakcija. Ponajprije se egzistencijalno branimo protiv takvog stava, pokušavamo se zatim zaštititi, a onda napadati one koji nam prijete da bismo sačuvali život. Budući da roditelji nisu imali vremena za djecu, djeca su doživljavala da su odbačena i nevoljena. No, bez ljubavi se ne može preživjeti. Sjetimo se toga da je Bog ljubav. Ljubav je naime jedino okruženje u kojem čovjek može preživjeti, u kojem se osjeća zaštićen, simpatičan i odatle ima razlog u sebi da ga nitko neće uništiti. Bez ljubavi je čovjek prepušten smrti. Zato se čini da je taj grubi razarajući protest mladih upravo znak da oni čeznu za ljubavlju koja im nije dana, da oni vape za ljudima koji će im pokazati srce, koji će ih voljeti, kojima će oni biti simpatični, koji će im znati oprostiti i izvaditi ih iz smeća u koje su upali. Oni, dakle, trebaju ljude koji će im darovati srce i koji će ih dovesti do Boga.

Uvjeren sam da nema drugog rješenja za suvremenu mladež, da nema drugog rješenja za ateizam i vjersku ravnodušnost koja se pojavljuje, za masovnu pojavu sekti. Ljubav je pravi odgovor na strah, na prijetnju, na proteste, na revolucije i na mržnje. Bog je prvi i zadnji problem čovjeka i čovječanstva, jer on je Ljubav. Bog uživa u čovjekovu postojanju. Njemu je čovjek toliko dragocjen, da se odlučio na avanturu utjelovljenja, smrti i uskrsnuća, da bi čovjeka uveo u svoje srce. Bogovi ubijaju ljude, Bog Isusa Krista sebe ubija za ljude. Religije ne mogu spasiti čovjeka. Spašava ga Bogočovjek Isus Krist. Religije zahtijevaju, Isus daje. Religije kažnjavaju, Isus oprašta. Religije i bogovi traže od čovjeka da im se daje, Isus ništa ne traži, nego da ga primimo zajedno s njegovom baštinom. Na avanturu mladih na Zapadu i kod nas, na avanturu propasti, treba odgovoriti avanturom spasa, uskrsnuća i ljubavi, avanturom Isusa iz Nazareta. Ljubav se traži.