U korizmi se odreci sebe, svoje prohtjeve i želje koje nisu u skladu s onim kako bi to Isus volio prosipaj u prolaznu putanju svoje svakodnevnice. Zagledaj se na Isusov način gledanja na život. Ne svjetski! Svijet ti ne nudi relevantno rješenje za tvoj život. Svijet nudi utopijsku ideju zadovoljstva koju prezentira kao isključivi način egzistiranja. A što ako se prava radost krije tamo gdje to najmanje možemo očekivati? Kako bi reagirao kada bi postao svjestan da te Isus zove da kopiraš njegove postupke u trpljenju? Poštovani čitatelju, baš tu gdje ti je sve nepoznato i baš to gdje te hvata strah jer te svjetska pravila ograničavaju i sputavaju da ostvariš kršćanstvo u svom životu kako bi to želio Isus, tu se krije prava životna radost! No, mi smo pobrkali vrijednosti koje nudi Isus i vrijednosti koje svijet predstavlja kao vrijednosti, a ustvari su plitki klišej farizejštine podmazan finoćom ispunjavanja svjetskih zakona. Ove korizme treba krenuti iznova. Treba ponovno naučiti od Isusa kako ne vraćati milo za drago već biti slobodan ne reagirati na zle pothvate koji su upućeni protiv nas. Iza toga se krije naše osobno shvaćanje cjelokupne Isusove žrtve za čovječanstvo. Stoga, ako Isus smatra da možeš biti svet, tko si ti da sam sebe u tome ograničavaš? piše: Sandra Čukelj, mag.relig.
Lažno društvo, lažni osmijesi Služimo li se fasadom dobrih odnosa ne bi li dostigli osobne probitke? Postoje li i u našim životima lažna predstavljanja? Lažna društva, lažni osmijesi? Neovisno o tome jesmo li oni kojih ih primaju ili prosljeđuju? Zahvaća li farizejština suvremenog doba i naša srca, umove, našu osobu? Tu sam, gdje jesam, a drugdje trebam bit' Poštovani čitatelju, a gdje si ti? Namještaju li i tebi pljesak, pohvalu svake vrste, prihvaćaju li te samo naizgled dok se u njima talože naslage grijeha poput zavisti, ljubomore i sličnih hendikepa duhovnog života jer oni žele biti najbolji – oni moraju biti najbolji. Pripremaju li se i tebi zamke manipulatorskih krugova s kamufliranim maskama prijateljstva? Tjera li ih surova svakodnevnica na navedeno ili jednostavno žele preispitati nešto što ih se ne tiče? Kršćanstvo nam nudi odgovore pa tako su već i pisci SZ-a upozoravali na tematiku na kojoj se bazira ovaj članak. (Neka su ti mnogi poznanici, ali pouzdanik samo jedan od tisuću. Sir 6, 6) Pripazimo li na vrijeme koga puštamo u svoj život izbjeći ćemo mnoge svjetovne nevolje. Potrebno je moliti za razboritost prepoznavanja u koga i kada se možemo pouzdati da ne padnemo u klopku lažnih društva. Čuvajmo se namještenih druženja. Ne zavaravajmo se lažnim osmijesima. Isus je često upozoravao na istoimene anomalije u društvu svojega vremena. Isus nudi rješenje i često je govorio kako Bog vidi pravu istinu čovjekova srca. Ako gradimo svoj identitet prema načelima implicitne kristologije u svakodnevnici tada imamo kršćanstvo na djelu. Tada nećemo promašiti smisao i tada ćemo glamuroznost svijeta 21. st. vidjeti u svoj njezinoj bijedi i truleži. Tada ćemo spoznati da je najvažnije ostati čovjekom na način na koji je to Bog zamislio za čovječanstvo. No, o čemu se zapravo radi u kršćanstvu? Što je to što kršćanstvo nudi čovjeku? Zašto je kršćanstvo uvijek aktualno i uvijek dostupno svakome tko istinski traži smisao? Isus Krist je čovjeku donio novitet. Kršćanstvo po Isusu nudi čovjeku da otkrije svoj jedinstven identitet, svoju posebnost i unikatnost. Aktualno stoljeće naprotiv slijedi glamuroznost kamufliranih kopija počevši od izgleda, ali se dakako tu ne zaustavlja. Često se događa kopiranje ideja pa tako određena ideja bude prikazana kao globalna, a da se pri tome zaboravlja da svi ljudi ne mogu doći do iste ideje jer imaju različite talente i različitu svrhu za iste. Hoćemo li ikada shvatiti koliko je svatko od nas jedinstven, svoj, poseban? Budi što žele Da te ne povrijede Nije li suvremeni čovjek pa i kršćanin kao takav upao u zamku koju opisuju navedeni stihovi? Nismo li svi zajedno upali u jednu mašinu svijeta koja nas neprestano melje, a ni sami ne znamo kud nas to odvodi? Slijepi za prave vrijednosti, trka za glamuroznošću, strah od povrijeđenosti. Bojimo se zauzeti kršćanski stav kako nas ne bi povrijedili? Pitam se tko je i što je to važnije od pripadnosti Isusu Kristu? Hoćemo li se usuditi riskirati i zauzeti se za sebe, svoj identitet, svoje kršćanstvo? Glumi, još bolje Da te prihvate Hoćemo li okretati glavu na površnosti koje nam svijet aktualnog vremena servira kao poželjne, prijeko potrebne i neophodne kako bi se osjećali prihvaćenim? Ili ćemo se i dalje bojati prave istine o čovjeku - o sebi pa ćemo glumiti nešto što nismo kako bi nas prihvatili? Tko nas to treba prihvatiti? Za čiju se pažnju borimo? Kada bi se u svom životu prije svega borili za pažnju Isusa Krista (koju neupitno imamo u svakom trenutku) odnosno za svjesnost iste, kao što se borimo za naklonost ljudi, situacija, pogodnosti modernog vremena u svakom pogledu, napokon bi shvatili da je u životu jedino bitno svidjeti se Bogu. Kada čovjek u životu sretne ljude kojima je Bog u životu na prvom mjestu tada su moguća prijateljstva s eshatološkim dimenzijom i vječnim prizvukom, tada ne postoji ni zavist ni ljubomora ni pokušaji lažnog preferiranja, izvlačenja informacija i sl. Tada je prijateljev uspjeh i tvoj uspjeh. Tada nemaš potrebe isticati svoje jer se međusobno podržavate i uspinjete prema naprijed. Tada imaš kršćanstvo, tada imaš mogućnost djelovati sukladno Isusovom nauku jer si ukorijenjen u Bogu – Isusu Kristu koji ti je garancija kvalitete života. Tada ti glamuroznost ovoga svijeta izgleda smiješno, jadno, prozirno i ništavno u svakom pogledu. Počinjem tamo gdje igra prestaje Sada ću im reć' da nisam to što žele Poštovani kršćanine, reci svijetu ne, a Isusu Kristu da. Reci svijetu da nisi ono u što te on želi oblikovati svojim pravilima, nego ono što želi Isus Krist! Reci svijetu da punina tvog života počinje tamo gdje njegova krhka igra glamuroznosti završava! Za potrebe ovog članka korišteni stihovi pjesme „Nisam to što žele“ kantautorice Kim Verson. Iskazujem izrazitu zahvalnost ovoj vrhunskoj poniznoj umjetnici na dozvoli korištenja stihova. piše: Sandra Čukelj, mag. relig.
Kako na što konkretniji način u 21. st. biti dosljedan Božjoj logici? Može li čovjek modernog doba doći do iskustva Boga kojeg je svijetu objavio Isus Krist? Nije li aktualno stoljeće napredno u tolikoj mjeri da je samo sebi dovoljno? Odgovor je naravno negativan. Aktualno stoljeće kao i sva protekla stoljeća nisu dovoljna da čovječanstvu dadnu odgovor na temeljna egzistencijalna pitanja koliko god bila napredna. Ljudska otkrića mogu ići samo do određene razine razvoja i tu prestaje njihova moć koja na izvan u svijetu djeluje dovoljna da čovjeku omogući ispunjen život. Unutarnji čovjekov nemir koji mu stvara tehnologija jer je čovjek umislio kako uistinu može imati sve pod kontrolom i zamijeniti Boga na jedan svojevrstan način, dokaz je da je čovječanstvu 21. st. možda i više nego ikad prije potrebno životno rješenje koje donosi Isus. Unutarnje čovjekovo zadovoljstvo ne može se nadomjestiti nikakvim znanstvenim otkrićima ni modernim tehnologijama ukoliko se isti ne sagledaju kroz prizmu Božje službe. Drugim riječima, otkrića i tehnologija trebali bi prije svega olakšati čovjeku život na zemlji, ali ne preuzeti Božje mjesto u čovjekovom životu. Međutim, materijalno/tehnološki napretci mogu biti na mjestu na kojem bi trebao biti Bog odnosno mogu zamijeniti Božje mjesto, a to onda nosi sa sobom određene posljedice. Posljedice koje utječu na stagniranje čovjekove duhovne dimenzije. Drugim riječima, osobe koje isključivo materijalnom uspjehu pridaju pažnju koja je pridržana samo Bogu, spriječene su u Isusu prepoznati izvanrednog znalca svih životnih pitanja te u mogućnosti da kopiraju Isusovo specifično ponašanje razumijevanja i sućuti prema svakom čovjeku ne vide priliku da postanu bolje osobe. Ono što je jednako danas kao i u Isusovo vrijeme je čovjekovo robovanje grijehu i čovjekova nesvjesnost o tome. Drugim riječima, čovjek današnjeg vremena grijeh često puta ne shvaća kao grijeh jer slijedi prezentaciju svjetskog načina razmišljanja i shvaćanja čovjeka. Isus suvremenom čovjeku može i želi ponuditi Božje rješenje za problematiku grijeha i svih posljedica koje sa sobom nosi. No, postavlja se pitanje želi li je čovjek uistinu prihvatiti kao jedinu relevantnu opciju za svoj život? piše: Sandra Čukelj, mag. relig.
Potrebno je vjerovati da je Isus – druga božanska osoba živi Bog na djelu koji je pokazao koliko mu je stalo do svakoga čovjeka bez iznimke. Isusova ljestvica vrijednosti uvelike se razlikuje od ljestvice i prioriteta suvremenog čovjeka koji čovjekovo dostojanstvo vrlo često mjeri po materijalnom posjedovanju i sigurnosti. Isus na svakog čovjeka gleda jednakom pažnjom. U Isusovim očima svaki čovjek ima jednako dostojanstvo upravo po tome što je čovjek. Drugim riječima, čovjek materijalnim dobrima, ugledom, profesijom i karijerom ne može ništa oduzeti ili dodati svojem dostojanstvu odnosno svojoj osobi. Sve prethodno navedeno čovjeka ne čini boljim čovjekom. Potrebno je poslušati Isusa te životne statuse u vremenu staviti u službu prolaznog života na zemlji kako bi na taj način stvarnost Božjeg kraljevstva bila vidljiva već na zemlji. Dakle, s perspektive načela implicitne kristologije specifičnog ponašanja prema ljudima po uzoru na ponašanje Isusa Krista, vrlo je pogrešno navedenom (životnim statusima, karijerama i sl.) pridavati dostojanstvo i pažnju koje pripada samo čovjeku kao individualnoj osobi u povijesti čovječanstva. piše: Sandra Čukelj, mag. relig.
Društvo aktualnog vremena izbjegava duhovnu stvarnost koju na izvanredno stvaran način pruža kršćanstvo pa samim time na vješt način bez kritičkog prihvaćanja modernog shvaćanja svijeta i čovječanstva suvremeni čovjek bježi od odgovornosti prihvaćanja životnih vrijednosti koje Crkva propagira i kreira svoje improvizirane načine života na zemlji koji su naizgled dobri, poželjni i prikazani kao nezamjenjivi načini uključenosti u aktualnost svijeta. Bijeg od duhovne stvarnosti dovodi do destrukcije i zaostalom sporom razvoju čovjekove osobe u punom potencijalu. Zanimljivo je primijetiti kako je puno lakše zauzeti negativno kritički stav prema onome što je svijetu donio Isus Krist s kršćanstvom nego zauzeti isti kada su u pitanju nepotrebne aktualnosti u svijetu vezano za određeno vremensko razdoblje. Agilnost u prihvaćanju spomenutih aktualnosti dodatno usporava kompletan razvoj čovjekove duhovne dimenzije. Duhovna dimenzija shvaćena je nepotrebnom umjesto da se nepotrebnost pripiše aktualnostima koje će prije ili kasnije iščeznuti s prolaznošću vremena u kojem su se nalazile. Posljedica navedenog shvaćanja života sastoji se od čovjekova pogrešnog stava kako se isključivo potrebno bazirati na ovdje i sada, a da se pri tome zaustavlja isključivo na tom stavu te ne uviđa koliko je upravo u razvijenoj duhovnoj dimenziji hermeneutički ključ za pravilno razumijevanje životnih vrijednosti i smisla postojanja čovjeka samoga, a zatim i svega onoga što mu je na raspolaganju u svijetu da olakša situacije svakodnevnice koja ga nemilosrdno sustiže. Drugim riječima, shvatiti životnu priliku kao Božju priliku čovjeka će dovesti do stvaranja pravilne životne ljestvice koju je čovjeku donio Isus Krist. Također, ono što je u ljudskim očima ništavno, pogrešno i bezmisleno u Božjim često ima posebnu vrijednost jer su Božji kriteriji i vrijednosti daleko iznad ljudskih koji su podložni uvjetima raspoloženja u određenom povijesnom trenutku jer je Bog iznad svakog vremena i prostora. Poštovani čitatelju, a koji je tvoj put? piše: Sandra Čukelj, mag. relig.
