Suvremeni zaručnici trebaju bolju pripravu za brak nego zaručnici u patrijarhalnim sredinama. U obiteljima su živjela tri ili četiri naraštaja - pradjedovi, djedovi, roditelji i djeca - te je mnoštvo trauma i problema bivalo riješeno međugeneracijski, obiteljskim se ambijentom usmjeravalo prema rješenjima. U takvoj kući jedni drugima pomažu.
No, danas se mladi brakovi osjećaju napušteni, a još nisu naučili jedno drugom pomagati i razumjeti se. U nama leži još uvijek uvjerenje o posebnim ženskim i posebnim muškim poslovima. Smatramo često da neke poslove može samo žena dobro napraviti, a druge samo muškarac. Stidimo se kada muškarac radi tzv. ženske poslove, ili kada žena postane muškarača radeći ono što "treba" raditi muškarac.
Tako se danas bračni drugovi, odijeljeni od višegeneracijskih obitelji, osjećaju osamljenima, bespomoćnima u zadaćama koje trebaju izvršiti. To prerasta u strah i tjeskobu pred životom u braku, u frustriranost ispunjenu tjeskobom. Traži se preokret, nov način gledanja na život i nov način suživota.
Žena ne može postati muškarac ni muškarac žena.
Žena ne može imati fizičku snagu kakvu ima muškarac, ali ni muškarac ne može postići onu sposobnost intuicije i empatije kako to može žena.
Svjesni smo da muškarac lakše razumijeva tehničke probleme, motore i strojeve, te ih lakše popravlja. Za teške naporne poslove na građevini, u podizanju nasipa, u rudnicima, kamenolomima i teškim radnim mjestima očito se traži jači spol. No, pri njegovanju bolesnika, djece i staraca, žena se bolje snalazi i sposobnija je.
Muškarac neće moći pjevati sopran, niti žena bas, neće muškarac moći biti majka i rađati djecu, ni žena postati otac i prepustiti muškarcu da rodi dijete.
Muškarci i žene su različiti. Bog ih je takve stvorio.
Biblija nas izvještava da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku, i to naglašava, da je upravo na svoju sliku Bog stvorio čovjeka kao muško i žensko. Kao što su Otac, Sin i Duh Sveti neka vrsta božanske obitelji, tako su otac, majka i djeca zemaljska obitelj. Možemo reći da je zemaljska obitelj stvorena prema uzoru na nebesku. Kao što Otac ne može postati Sin ni Sin Otac, tako ni žena ne može postati muškarac ni muškarac žena.
Slično ne može dijete roditi roditelje, nego roditelji dijete. To je zakonitost koja je stavljena u prirodu za koju vjerujemo da ju je Bog položio u čovjeka i u svijet. Poštujući tu zakonitost postajemo sposobni da se obogaćujemo, međusobno cijenimo, volimo, jedni od drugih učimo, jedni druge pomažemo i tako, dijeleći svatko od svoga bogatstva i svojih sposobnosti, izražavamo međusobnu ljubav, poštovanje i vjernost.
No, važno je premostiti jaz i odijeljenost između muža i žene u braku. Pomažući jedno drugom oni premošćuju taj jaz i odijeljenost koja može biti među njima. Suvremeni brak treba ljubavi i razumijevanja. To je škola koju prijašnje generacije nisu mogle naučiti. To je situacija u kojoj žena i muškarac trebaju dopustiti da se mijenjaju, da se prilagođuju novim potrebama i poslovima, da budu napredni, a to znači žive u skladu s novim potrebama, novim situacijama i da budu sposobni rješavati probleme koje nose nova vremena.
Kada žena i muž jedno drugom postanu najvažniji, kada shvate da je njihovo nebo u tome da budu jedno za drugo, da se jedno u drugo uživljavaju, da jedno drugom pomažu, da jedno drugo tješe i zaštićuju, da se ne dijele nego približuju i spajaju, tad će biti riješeni mnogi problemi koje nameće suvremeni brak.
Biti moderan znači živjeti u skladu s vremenom, s potrebama koje nameće ovaj trenutak. Bog je moderan, kaže teologija. On je uvijek tamo gdje su problemi. Ako mi preživjelim sredstvima želimo rješavati sadašnje probleme, onda Bog nije s nama. Treba biti suvremen, kako bismo mogli surađivati s Bogom i tako uskladiti svoj brak, učiniti od njega da bude zajednički dom zadovoljstva, sreće i života koji nikad ne prestaje.
