BUDIMO KRITIČNI
Težnja za moći sve je veća u svijetu. Na Zapadu to pojedinac ostvaruje putem materijalnog imanja, novcem ili pak stu panjem na političku scenu, uzimanjem u ruke moći i vlasti, postajanjem takvim da ga se drugi boje i trebaju mu se klanjati. Sve je manje čovjekoljubivosti i nježnosti, a sve više grubosti, napadanja, dijeljenja društva i agresivnosti u medijima.
U Njemačkoj takav stav razdire cijelo društvo, ali osobito Crkvu. Slično i u Austriji i u drugim zapadnim zemljama. Tzv. konzervativci agresivno napadaju napredne, a tzv. progresisti udaraju po tradicionalnima, feministkinje napadaju Crkvu, muškarce tradicionalne forme društva, a ovi uzvraćaju sličnim i jednakim načinom boreći se protiv uzimanja moći ili vlasti u svoje ruke. Prije se do vlasti dolazilo policijom i vojskom, oružjem i novcem, a danas to razne skupine na Zapadu pokušavaju činiti dobivanjem podrške za sebe raznim anketama i skupljanjem potpisa na crkvenim i školskim vratima.
Tako se postaje moćan jer se maše snagom potpisanih glasova. Sigurno je da u svijetu ima puno ne pravdi, osobito prema ženama i djeci, i da to treba ispraviti. Borba za pravdu je dakako dobra. No, borba u kojoj se drugi napadaju, u kojoj se drugi ponižavaju i preziru, kad se bacaju u blato i odbacuju svi koji nisu na istoj strani, takva borba ne može uspjeti jer je nepravedna. Ne pobjeđuje se time da se druge ubije, ponižava, nego tako da se vlastita dobra pozicija na neki prikladan i pošten način svima izloži i tako nametne, da prevladaju razumijevanje i dobro. Kad se zloupotrebljavaju razne krizne situacije u društvu, kad se zloupotrebljavaju nevolje, plač, tuga, bolest, siromaštvo i progonstvo ljudi da bi se neka skupina nametnula društvu i došla do moći, onda je to nepravda i ne ljudsko djelovanje. A to je ono čega se na Zapadu stručnjaci sve više pribojavaju i što sve više zapažaju. Zanimljivo je da je A. Huxley još prije šezdeset godina predvidio to riječima: "Kada započne "taj vrli novi svijet" nestat će iz našeg jezika riječ majka. Jer, upotrebljavati tu riječ u anomiziranom, potpuno automatiziranom, potpuno kolektiviziranom društvu bit će potpuno nepristojno."
Ako pratimo tendencije na Zapadu on da ćemo vidjeti da se već približavamo tome stanju. Sve se više tabuizira riječ majka. Tako u konačnom zaključku povelje Ujedinjenih naroda izrađene na Svjetskoj konferenciji u Pekingu 1996. godine riječ "majka" ili "majčinstvo" uopće se ne upotrebljava. Umjesto toga uvedena je nova definicija žene majke. Prema tom tekstu Ujedinjenih naroda riječ je "o ženama za vrijeme odgoja djece". A to znači da majka i majčinstvo nije nešto što pripada ženinoj prirodi, nego je to samo njezina uloga koju žena tek neko vrijeme povremeno treba preuzeti. To je vrijeme kad ona treba privremeno preuzeti obvezu odgoja djeteta i da to što prije treba obaviti i opet izići iz kuće i tu svoju ulogu završiti. Očito je riječ o trendu koji je nastao na Zapadu koji će uskoro doći k nama, ali za koji bismo trebali biti spremni. Želimo li postati društvo ljudi koji se poštuju i cijene, koji se međusobno prepozna ju, razumiju i koji traže da među njima vlada jednakost, pravda, sloboda i osobi to da među njima vlada ljubav i da svatko može do krajnjih granica sebe ostvariti onda se potrebno sasvim drukčije po staviti jer ćemo se naći na istom rubu zla na kojem se nalazi Zapad.
Čovjek je slika Božja kao muško i žensko. Ostvaruje li sebe svestrano kao muškarac, odnosno kao žena, ako se svaki od nas osjeća potpuno ljubljen, prihvaćen i u mogućnosti da se razvija, tada nastaje život koji prožima čitavo društvo, a pojedinci se osjećaju sretnima. Danas se sve može kupiti. Sloboda tržišta je preuzela maha i prodajom ljudi i predmeta. Potplaćeni novinar ili javni radnik će zastupati plaćene tuđe ideje i neljudske stavove, pošten čovjek će izići na ulicu i demonstrirati za plaćene ide je, te ćemo se svi naći u vrtlogu prijevare. Život ne čini novac, sreća nije u bogatstvu bez čovjekoljubivosti, slava nije u visokom položaju bez karaktera, moć ni je u političkom položaju koji izdaje državu i narod, nego u pravednom i poštenom pregovaranju, u poštivanju čovjeka i dragocjenosti djece, u dubokoj povezanosti s Bogom, u strpljivom podnošenju patnji, i borbi protiv zla, besmisla i napadanja čovjeka, u ljubavi za obitelj, posao i u povjerenju u ljude i Boga. Svaki dan možemo biti vrjedniji. Važno je ne prodavati čast, srce i narod. Tad ćemo biti kvasac nove Europe i radost svojoj budućnosti. Odgovorno je biti čovjek, Hrvat, katolik.
#TomislavIvančić #Hagioterapija Tomislav Ivančić - Čovjek brak i obitelj
