Pozdrav Kainos, nadam se da Lazar nikada nije napustio raj, bez obzira što ga je Isus tjelesno oživio. Uskrsli Isus je imao rane na rukama što je dokaz njegove tjelesnosti na zemlji, kao što je uskrsli Lazar mogao nastaviti bolovati, oni nisu bili lišeni zemaljske muke.
Slavni Sveti Josipe, uzore svih radnika, izmoli mi milost obavljati svoje poslove u duhu pokore, te tako zadovoljiti za svoje mnogobrojne grijehe; da ih obavljam savjesno, ne obazirući se na svoje sklonosti, već jedino na dužnost; da ih izvršim sa zahvalnošću i radošću smatrajući velikom čašću što mogu naravne darove, koje mi je Bog dao, uporabiti i usavršiti u poslu; da ih obavljam uredno i mirno, umjereno i strpljivo i nikada ne uzmaknem pored umornošću i poteškoćama; da ih obavljam osobito u čistoj nakani odričući se sama sebe; sve to u sjećanju na smrt i na račun koji ću morati polagati o svakom izgubljenom času, o neiskorištenim darovima, o propuštenim dobrim djelima i o taštoj samodopadnosti kod uspjeha, što tako nagrđuje djela učinjena Bogu za ljubav. Sve Isusu i Mariji za ljubav i po tvom uzoru, sveti Josipe! To neka mi bude misao vodilja u životu i na samrti. Amen. Sveti papa Pio X. O slavni sveti Josipe, uzoru svih koji su predani radu, zadobi mi milost da radim u duhu pokore za iskupljenje mnogih mojih grijeha; da radim savjesno stavljajući ljubav prema dužnosti iznad svojih sklonosti; da mogu milostivo i radosno raditi i razvijati darove koje sam primila od Boga; raditi metodično, mirno, umjereno i strpljivo, a da nikada ne odstupim od toga zbog umora ili poteškoća; raditi, prije svega, s čistoćom namjere i nesebičnošću, imajući neprestano pred očima smrt i račun koji moram podnijeti o izgubljenom vremenu, neiskorištenim talentima, neučinjenom dobru i ispraznom samozadovoljstvu u uspjehu, tako pogubnom za Božje djelo. Sve za Isusa, po Mariji, sve da te nasljedujemo, o patrijarhe, sveti Josipe! Ovo će biti moj moto za život i vječnost. Amen.
Zanimljivo napisano i točno. Bez shvaćanja i prihvaćanja duhovne dimenzije nije moguće ostvariti potpunu slobodu i iskoristiti sav potencijal čovjeka.
Dio mladosti, čini se, odlazi u moralni ponor. Masovni mediji sve više izvještavaju da mladi ljudi na Zapadu odbacuju sve vrjednote svojih očeva i majki. Ne žele Crkvu ni Boga, ne žele prihvatiti moralne vrjednote ni brak, žele živjeti slobodno od svega što su od roditelja naslijedili. Istovremeno vode neobičan život, stvaraju bračne zajednice bez pravne ili crkvene potvrde, upadaju u drogu i u ovisnosti, propadaju, alkoholiziraju se, ne žele raditi, nego besposleno prolaziti kroz život, te zbog toga upadaju u prostituciju, odaju se krađi, bave se trgovinom bijelim robljem, preprodaju drogu, kradu automobile, ili duge sate i dane raspravljaju bez ikakvih rezultata. Mnoštvo od njih upalo je u sekte ili su sami stvorili neke sekte. Ne žele se pridržavati nikakvih općih zakonitosti i pravila pristojnosti, žele graditi svoj svijet, bez zakona upisanih u prirodu i u njihovo biće. Zašto to čine? Prvi i najsnažniji dojam jest da je to protest mladih. Odbacivanje vrjednota u životu, način života svojih roditelja i djedova, odbacivanje uopće svijeta u kojem su se rodili pokazuje da oni protestiraju protiv svojih roditelja i da u njihovoj dubini postoji razlog za to odbacivanje. Protest i traženje nekog drugog života izvan onoga kojeg žive njihovi prethodnici. No, upadanje u ovisnost, seks bez ikakvih ograničenosti, u pokušaj da se jeftino dođe do novca i imanja, u odbacivanju Boga, vjere u njega i molitve, bavljenje prostitucijom, krađom, preprodajom, švercom, svim mogućim porocima pokazuje da su oni upali u svijet kojem nisu dorasli i da su postali robovi, a s druge strane da im je gotovo drago biti u tom svijetu jer hoće izazvati ne samo protest svojih roditelja nego i njihovo sažaljenje. Istovremeno oni stvaraju svoje sekte i religije, svoj način kulta, razumijevanja života i filozofije, svoj način odijevanja, plesa, sastajanja, svoje načine jela i pića, svoje shvaćanje braka i obitelji, što nije alternativa roditeljima, nego upravo suprotnost, time žele zapravo povrijediti roditelje i na taj način opet pobuditi njihovu pažnju. Analizira li se malo njihov način djelovanja, ponašanja i života, tad se dolazi do zaključka da on vodi u besmisao, tj. nikamo ne vodi. Pa ipak mladi odlaze u to. Očito da ih vodi nešto iracionalno, hoće postići nešto drugo, a ne nekakav alternativni život na svoj način. Majka Terezija je ispravno dijagnosticirala suvremeni svijet kad je rekla da su danas ljudi najviše gladni i žedni ljubavi. Današnji mladi imaju za roditelje ljude koji su prvenstveno poslovni ljudi, menadžeri, stručnjaci i poduzetnici koji su podigli zapadni svijet. To su ljudi koji su morali puno raditi, otac i majka su često morali biti izvan kuće, ljudi koji su otvarali vrtiće i jaslice, domove i druge načine kako da zbrinu djecu, dok oni neprestano rade. Oni su stvarali nove programe za škole, nove tehnike i načine života, oni stvaraju i dalje hrpe novih igračaka ne bi li tako zadovoljili djecu. Drugim riječima, ta nova generacija je odrasla bez ljubavi i povjerenja. Kad nas netko ne voli, kad nas odbaci, pogrdi ili kritizira, kad je netko protiv nas, tad se u nama javlja reakcija. Ponajprije se egzistencijalno branimo protiv takvog stava, pokušavamo se zatim zaštititi, a onda napadati one koji nam prijete da bismo sačuvali život. Budući da roditelji nisu imali vremena za djecu, djeca su doživljavala da su odbačena i nevoljena. No, bez ljubavi se ne može preživjeti. Sjetimo se toga da je Bog ljubav. Ljubav je naime jedino okruženje u kojem čovjek može preživjeti, u kojem se osjeća zaštićen, simpatičan i odatle ima razlog u sebi da ga nitko neće uništiti. Bez ljubavi je čovjek prepušten smrti. Zato se čini da je taj grubi razarajući protest mladih upravo znak da oni čeznu za ljubavlju koja im nije dana, da oni vape za ljudima koji će im pokazati srce, koji će ih voljeti, kojima će oni biti simpatični, koji će im znati oprostiti i izvaditi ih iz smeća u koje su upali. Oni, dakle, trebaju ljude koji će im darovati srce i koji će ih dovesti do Boga. Uvjeren sam da nema drugog rješenja za suvremenu mladež, da nema drugog rješenja za ateizam i vjersku ravnodušnost koja se pojavljuje, za masovnu pojavu sekti. Ljubav je pravi odgovor na strah, na prijetnju, na proteste, na revolucije i na mržnje. Bog je prvi i zadnji problem čovjeka i čovječanstva, jer on je Ljubav. Bog uživa u čovjekovu postojanju. Njemu je čovjek toliko dragocjen, da se odlučio na avanturu utjelovljenja, smrti i uskrsnuća, da bi čovjeka uveo u svoje srce. Bogovi ubijaju ljude, Bog Isusa Krista sebe ubija za ljude. Religije ne mogu spasiti čovjeka. Spašava ga Bogočovjek Isus Krist. Religije zahtijevaju, Isus daje. Religije kažnjavaju, Isus oprašta. Religije i bogovi traže od čovjeka da im se daje, Isus ništa ne traži, nego da ga primimo zajedno s njegovom baštinom. Na avanturu mladih na Zapadu i kod nas, na avanturu propasti, treba odgovoriti avanturom spasa, uskrsnuća i ljubavi, avanturom Isusa iz Nazareta. Ljubav se traži.
- Tagaste, 331. - Ostia, 387., kršćanska svetica, majka je znamenitog kršćanskog teologa sv. Augustina. Resila ju je silna jakost duha, oštroumnost i profinjena osjećajnost. Zaštitnica je majki, obitelji i udovica.Sveta Monika majka je znamenitog kršćanskog teologa sv. Augustina, koji je upravo zahvaljujući njoj prihvatio kršćanstvo, postao milanskim biskupom, a kasnije iscrpno opisao njen život i kršćanske vrline u Ispovijestima. Rodila se u Tagasti, u odličnoj kršćanskoj obitelji iz koje je baštinila dobar odgoj i ljubav prema mudrosti. Pa ipak, unatoč dobrome odgoju, kako je kasnije priznala sinu Augustinu, Monika se kao mlada djevojka odala piću. Kad su je roditelji slali u podrum po vino, ona je iz neke djevojačke obijesti ispijala požudno pune čaše vina. To je trajalo sve dotle dok je stara sluškinja u prepirci s njome nije nazvala “pijanicom”. Ta ju je pogrdna riječ tako duboko dirnula u srce da se od toga časa zauvijek oslobodila te svoje mane. Udala se za maloposjednika Patricija, dobrog i osjećajnog čovjeka, ali temperamentnog Afrikanca koji je nije poštedio bračne nevjere. Kao kršćanka nastojala ga je obratiti Kristu, govorila mu je o Njemu više životom nego riječima, strpljivo podnašajući njegove ispade srdžbe i njegove nevjernosti. Taj jezik strpljive ljubavi, ta mudrost u strpljivu nošenju križa, nije mogla ne djelovati na njezina muža pa se on javio za katekumena, a na smrtnoj je postelji primio kupelj preporođenja postavši po krštenju kršćanin. Bilo je to prvo veliko životno djelo, te velike žene, u kojem je vjerno surađivala s Božjom milošću i nadahnućima. U svojoj 22. godini, 13. studenog 354. godine, Monika je rodila Augustina, sina prvijenca koga će još jedanput roditi, kad ga molitvom, suzama i riječima bude dovela do obraćenja i krštenja. Sveta je majka punih 16 godina ustrajala u molitvama, suzama i trpljenjima za svoga sina. Osim njega, rodila je još jednoga sina, po imenu Navigije, i jednu kćer, kojoj je ime nepoznato. Svima im je dala dubok kršćanski odgoj, no unatoč tome, Augustin je krenuo putem strasti i grijeha. No i tada je, ipak, zahvaljujući majčinu odgoju, sačuvao ljubav prema Isusovu imenu, vjeru u Providnost, sigurnost u postojanje vječnoga života. Za kćer znamo da se udala, postala udovica, a onda sve do smrti bila poglavarica jednog ženskog samostana u Hiponu, gdje joj je brat Augustin bio biskup. Naime, Moniki je u 40. godini umro muž, a nakon toga je započeo mukotrpni put molitve za Augustinovo obraćenje. Njezine suze i molitve nisu bile uzaludne. To je naslućivao i veliki milanski nadbiskup Ambrozije, koji je Moniki rekao da sin tolikih suza ne može propasti. I zaista, u povijesti Crkve Augustinova ispovijest vjerojatno je najpotresnija. A u 9. glavi toga Augustinova djela, koje i nosi naslov Ispovijesti, nalazi se jedan od najljepših opisa majke u književnosti. Augustin je 24. travnja 387. godine primio sakrament krštenja. Majčine su se želje ispunile i ona kao da više nije imala za što živjeti. Umrla je 387. godine u Ostiji, gradu na ušću Tibera, gdje je sa sinom Augustinom čekala lađu za Afriku. Njezini se posmrtni ostaci čuvaju u Rimu, u crkvi sv. Augustina. Zagovornica je odlutalih od vjere, zaštitnica je majki, obitelji i udovica. Molitva svetoj MonikiSveta Monika, uzorna majko velikog Augustina, ti si ustrajno usmjeravala svoga zabludjelog sina: ne teškim prijetnjama, nego molitvenim vapajima u nebo. Posreduj za sve majke našega vremena, tako da znaju kako privući svoju djecu Bogu. Nauči ih kako da ostanu bliske sa svojom djecom, čak i sa sinovima i kćerima koji su se odmetnuli i nažalost zabludjeli. Draga sv. Monika, koja si iskusila nevolje i kao supruga i kao majka, mnoge su žalosti probole tvoje srce tijekom tvoga života. Ipak, nisi očajavala ili izgubila vjeru. S povjerenjem, upornošću i dubokom vjerom svakodnevno si molila za obraćenje svoga voljenog muža Patricija i ljubljenog sina Augustina. Izmoli mi tu istu snagu, strpljenje i povjerenje u Gospodina. Zagovaraj me, draga sv. Monika, da Bog usliša moju molbu za (ovdje spomeni svoju nakanu) i dadne mi milost da prihvatim Njegovu volju u svemu, po Isusu Kristu, Gospodinu našemu. Amen. Devetnica svetoj Moniki
Sve je od njega i po njemu i za njega!Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima, Rim 11, 33-36O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bî savjetnikom? Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo? Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen. Riječ Gospodnja. Gospodine, vječna je ljubav tvoja: djelo ruku svojih ne zapusti!Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca jer si čuo riječi mojih usta. Pred licem anđelâ pjevam tebi, bacam se nice prema svetom hramu tvojemu. Zahvaljujem imenu tvojem za tvoju dobrotu i vjernost, Kad sam te zazvao, uslišio si me, dušu si moju pokrijepio. Zaista, uzvišen je Gospodin, ali gleda na ponizna, a oholicu izdaleka poznaje. Gospodine, vječna je ljubav tvoja: djelo ruku svojih ne zapusti! Ti si Petar-Stijena. Tebi ću dati ključeve Kraljevstva nebeskoga.Čitanje svetog Evanđelja po Mateju, Mt 16, 13-20U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.Riječ Gospodnja.
-
·
·